Pregled posta

Priručnik: Kako jebat kad ne jebeš

Kako izdržiš bez sexa kad si single? Jedno od mojih top shit pitanja na koja se momentalno ospen čin ih čujen. Stvarno ne kužin i nema to nikakve veze s tim jesi li ikad ili nisi. Svi mi jebemo ili ne jebemo. Neko jebe svaki dan neko ne jebe nikako.Neko može s kin oće,neko ne može ni kad oće. Sex nije nešto od čega ćeš umrit ako ne prakticiraš..
Mislim okej svi mi imamo svoje potrebe i načine na koji ih zadovoljavamo. Ali i dalje ne kužin činjenicu da je eto neko spreman prevalit pola države pa i granicu da eto pojebe nekog usput samo jer mu eto djeluje simpatičan.
3 ujutro je čudno doba...Kako je jednom netko rekao vrijeme za umjetnike i ljubavnike. Mislim lipo je to i imponira na nekoj razini,ali ono ne ide ti u glavu. Logika ti nalaže da dok prijeđe taj silan put već mu se neda od umora i ta potreba je zadovoljena,možda i nije,al svakako nije više na ono zavidnoj razini kao kad si krenuo.
Logičnije je da pokucaš na vrata prvoj susjedi ako je zainteresirana i također ne spava u tri ujutro ili da pak izdrkaš u prazni zrak prostorije u kojoj obitavaš u naručju Lise Ann ili neke druge tete.
Ispada da smo svi neki manijaci i da možemo bez svega osin bez one stvari.
Glup stav da u svijetu gdje ljudi nemaju za jest, a time ni snage za jebat. A kako je krenilo više ne jebu ni iz straha da ne ujebu.
Druga stvar koju ne kužin nisi nikad ili nisan nikad pa zašto to ne napravimo. Mislim zašto to napravit jer nisi nikad.Ono u kontekstu da se toga riješiš. Maloumno,šta se tu ima rješavat,nije to križaljka. Ne vidim zašto bi ljudi uopće ulazili u tu vrstu odnosa ako nemaju povjerenja.Nisam ja ništa posebno i svak ima svoj pogled na to,ali jebemu di je tu ono jer ja tako želim. Najlakše je pristat na tuđu igru, oslobođen si odgovornosti osuđen na manipulaciju. Kad je zadnji put iko pomislio da napravi nešto jer on tako želi. Da si nađe dostojna protivnika za igru. Ne idemo se igrat jer se svi igraju i to je danas popularno. Recite da san luda, možda i jesam. Sama ću reć da sigurno jesan, jer takve normale ne želim biti dio. Postavljamo se prema tome kao da je ono neka svakodnevna rutina kao nema više mlika za kavu pa iden ja kupit,jer baš sad mi se pije,ali fali mi 5 kuna u gotovini kako ću?Na kraju opet odeš kupiš i vračaš susidi 5 kuna naredna dva tjedna svaki dan po 50 lipa kako nađeš.
Glupa usporedba,ali kužite poantu. Sve je to lipo,ali ljudi imaju svoje poimanje toga. Nije to za svih tako jednostavna odluka. Želim i imat ću. Da svijet funkcionira tako lijepo kao što ga ljudi zamišljaju ja bi imala kuću u Zagrebu i savršeni stan samo za mene,imala bi firmu s izlogom na uglu i svaki dan bi mi započeo riječima Good morning Beautiful i mirisom domaćih muffina friško ispećenih uz prvu kavu. Nosila bi svoje kreacije i uređivala ekscentrične interijere po mjeri onih koji me pozovu.
Negdje u pozadini svirao bi gramofon i da u jednom momentu našao bi se netko tko mi nudi zaborav na kraju dana. Našao bi se neki odlučni zaštitnički zagrljaj koji postoji samo zbog mene. Postojao bi neki vječni Petar Pan koji taj zagrljaj nosi ispod kože u svjetlećim tenisicama i s blesavim smješkom na licu. Ali svijet nije krojen da bi se prilagodio nama. Mi samo moramo pronaći neku svoju rupu da se ušuljamo u taj neki zagrljaj, koji često puta nije onakav kakvim ga zamišljamo,nego je eto prvi po redu,a mi smo umorni od potrage.
Oscar Wilde je rekao:,"If you are not to long, I will wait here for you all my life."
Da na ovu Wild-ovu rečenicu nadodam još "I'm that crazy",ispast će da još i kopiram umjesto da citiram jer još je netko sigurno rekao toliko sam lud,da sam spreman cili život čekat,ako ćeš svejedno doći.
Život nikog ne čeka,mi ljudi smo ti koji čekaju i da na kraju se sve svede na čekanje da se dva svemira poklope. Znate ono kad mars uđe u veneru i onda vidiš samo jednu planetu,a zapravo su dvije koje se ljube i stopljene su u jednu i ne vidiš ih jer jedna skriva drugu,jer konačno je sa njom,konačno si pripadaju. Nešto poput prizora kad se dvoje ljudi ljube,ako staneš u njihovu ravninu onog drugog nečeš vidjeti jer je skriven od pogleda u tom zagrljaju.
U redu je biti lud toliko da provedeš život čekajući da se svemiri poklope,jer svemiri svakako idu jedni drugima u susret,sve ostalo ne trebaš čekati,sve ostalo moraš živjeti.Moraš iskusiti sve što sigurno trebaš proći sam,da bi mogao biti u stanju sva ta iskustva primjeniti u onom trenutku kad se kozmos izbalansira. Ako besposleno budeš čekao,činit će ti se vječno i nedostižno to stapanje koje očekuješ.
Nema bolje stvari nego kad pred nekog dođete kao dostojan protivnik. Pa nije isto igrati poker s nekim tko zna pravila i s nekim tko je pravila prvi put čuo prije 10 minuta. Ljubav je isto strateška igra,ako nisi u životu naučio najviše što si mogao,teško da ćeš se snaći u tom novonastalom svemiru koji je prelio iz dva.
Pusti opće društveno prihvaćene idijotarije i strah da će ti kurac otpast ili da će ti se pizda osušit ako ne jebeš.
Nitko ne umire kao djevac,život jebe svakoga.

Post je objavljen 07.02.2016. u 19:03 sati.