Marketing
Mašogradske maškare, AD MMXVI
Vidin po komentarima da su se već niki pripali da su maškare odgođene, oli da su se, nedajbože, udunile ka šuferina parafinka kad dogori do kraja. Moran razuvjerit ote zloguke Žalosne Sove da maškare gredu dalje, na radost oni ča in je drago, i na dizanje tlaka onima ča in baš i nije pravo. A jema i, ne bojte se ... samo nan, reka bi Žuti, moredu puvat. Ne balune 
...
Jema nas još pomalo se osipjemo, radi godin, štufavanja (gubljenja volje, za sjevernjake), i ko zna iz kojega razloga ... ali polako dolazidu i oni mlaji, poletniji, sa drugovačijin pogledima i idejama ...
Ove godine smo u startu slabiji za dvi slike koje su uvik obogaćivale povorku: Trogirani jemadu isto na današnji dan krnjevalsku povorku, pa nisu mogli doć, a Marijanina ekipa se još nije rikuperala od puta u Dubrovnik, pa ne nastupaju skupno. Ali ih je refužo bilo, itekako ...
Primjetija san još jednu osobinu ovogodišnje povorke, dašak vitra koji nagovješćije još bolje povorke u budućnosti ... Nije bilo puno, ka prijašnji godin, oni ča su mislili da je dosta obuć ženinu veštu, meknit vrčinu (kahlicu, za sjevernjake) na glavu i tako proć u povorku priko sela. Čak se i Torcida Mašograd ostavila svoga vječnoga neprijatelja Mučkoga Đubreta i uvatila se naši najdraži susidi, oni sa zapada ...
Jedina stvar ča me je zabrinila je da se nastavlja trend smanjivanja broja ljudi koji su došli povirit povorku, ali valjda će se i to u budućnosti popravit! Nego, da ne pričan ja puno, neka pripovidaju slike, uz pripadajuće komentare, da vidite kako je sve to izgledalo ...
Vrime je bilo ka u priči, skoro petnajst celzijusovaca, uz di koji dašak vitra. Rekli bi oni sportski komentatori stare škole - „vrime idealno za igru“
Maškare su se poredale od početka Starčevićeve ulice, pa sve do pokojne Pilane ... Kako san se parkira namo na kraj asfalta, krenija san od kraja, ka ča se i novine čitadu od šoneti (osmrtnica, za sjevernjake) ...
Najprin mi je upa u oko ovi lipo sačuvani primjerak kočije su dva konja, čak su se i konji lipo namistili ka za selfi ...
... onda san sasvin slučajno upa na usuglašavanje frizura i stylinga ovo dvoje, originala i kopije, ostavivši i sa velikin upitnikon navr moje glave, ali sve će se brzo razjasnit 
...
... tek toliko da u prolazu registriran Edija kraj političkoga bakalara. Jerbo se u ovome ludome selu na Badnjak ni bakalar ne more dilit na jedno misto nego barenko na dva ...
Malo daje san naletija na podmladak od naši maškar, uz Šimu poštara emeritus koji je ovod više ka iznimka koja potvrđije pravilo ... i njiova funkcija mi je bila malo nejasna, ali sve će se, valjda, razjasnit dokle dođen do Mula ...
Ovo san već razumija, mislin da jema malo svita kome već na nos ne izlazi ova reklama za nećuvanrećkoju banku koja eksploatira uskrsnuloga i malo robusnijega Mila Hrnića, skupa sa njegovin plemenitin brkom ...
I fala Onemu Gori, ako se cila njezina ekipa izmorila na putu do Dubrovnika i nazad do doma, neumorna Marijana je okupila dičicu iz svoga razreda i napravila lipu skupnu sliku. Kvragu i jedan slobodni dan! Bravo Mare!
Kad san doša do početka, do našega barjaktara Bare Kengija, kolona samo ča nije bila krenila ...
... bilo je samo malo vrimena da snimin ovu smišnu (lipu, za sjevernjake) šinjorinu ča je Mašogadur prodavala. Da je bilo više ovakovi prodavačic, malo bi nan bilo i iljadu komadi oštampat
Kolona je već pomalo krenila, ove tri male šinjorine san jedva vidija, mislile su se provuć neprimjećeno
U kočijan se najprin, izad barjaktara, provozala vlast, mjesni oci ...
... pa gradski oci i majke ...
Pa onda dica iz mašogradski vrtliča koje su njiove tete spremile u prekrasne skupne slike ...
Photo: Irena Bratinčević
Mažoretkinje su bile ukras povorke, ka i uvik ...
Photo: Irena Bratinčević
... ka i malo starija dica, koja se već pripremadu ča bi in bilo pametnije poć u skulu, da ča pri moredu uteć ... sa biroa, ofkors ... ja ne znan ča ste vi promislili ...
Photo: Irena Bratinčević
Naravno, uvik je bilo lipi refužo slik ča is je bilo sram poć u povorku ...
... ili su bile u povorci o svome poslu, ka ove male Francuzice ....
... ili su samo došle umornoga fotografa ponudit bombonon, ka ovi strašni crnobradi gusar ...
Zatin su nastupili naši uvik dragi gosti, pošteni Vranjičani ...
... vridni Solinjani ...
... i Solinke ...
... i bidni susidi sa zapda, koje je iz raja prognalo ...
Donjokaštelani je bilo toliko da su morali doć autobuson, sa glavnin likaron doturon Nikolon, koji se na krovu vozija jer unutra mista nije bilo ...
... a vidite sami na kojon je liniji autobus vozija ...
Bilo je tot još naši domaći slik, maštoviti ka i uvik ... spomenili smo se one nesriknje žene ča je robusni pandur složija na pod nakon ča je prošla cestu di nije tribala ...
Mimohod oružanih snaga naši zapadni susidi iz dežele, uz zvučnu i svaku drugu pratnju maestra Pervana, a u izvođenju Torcide Mašograd ...
Ni naš novi KUD/SAU (nepotrebno pricrtat) se pristavija sa lipon kostimiranon plesnon točkon ...
... a ni aktualni izbjeglički val koji je deboto cilu Europu uspija potopit ka da je cunami, nije proša lišo ...
Sve je to uredno sa balature najavljivala peškaruša prirušena u voditeljicu, naša Mirjana ...
... a i povorka se budnin očima pratila do kraja ...
... bilo od vlasti, bilo od ove dvi male dobro maškarane Žvakice ...
Slike su nailazile pomalo, po redu, kako is je šjora Peškaruša najavljivala, naš dotur Žuti je lovija ribu sa MOST-a ...
Photo: Irena Bratinčević
... a pacijenti su mu šetali okolo i plašili pošten svit
Don Striži bi malo bila demejana od polak tolitra (pedeset litara, za sjevernjake) da ovo sve poškropi, ali čovik se trudija, ne more se reč da nije, toliko je mava kandilon okolo da je i žerava letala okolo, progorilo se i par komadi robe ...
Photo: Irena Bratinčević
Najboje je tek dolazilo ... ka ova ambulanta specijalizirana za friško legalizirani „šedemikan“ ...
... ili ova kočija sa „zamjenskin“ gradskin ocima i majkama, koja je izvukla iz nazočne publike gromke uzvike odobravanja ...
Sad mi se napokon skinija oni upitnik sa glave od početka, i originala i kopije
Nakon toga nastupa ono ča su, sudeć po broju sudionika, naši najviše spremali. Nepresušno vrelo inspiracije, naša Seve, koja svake godine gostuje u povorci, još otkad je snimila oni svoj „švedski akcioni“ uradak i time više učinila za razvoj interneta u Hrvata nego sve studije i vladini programi ... Naravno, na tapetu je bilo njezino friško vinčanje, koje je, valjda, pratija i „Glas Koncila“, a o drugin maanje svetin medijima da i ne govorin ...
... bila je tot cila svita, sa svatovima, sveštenikon i razigranin svatovima. Falilo je samo još da ko potegne koji rafal iz „kalaša“ pa da situacija bude krajnje autentična 
...
Naravno, nisan bija jedini koji je sve sa pomnjon bilužija i slikava ...
Friška reinkarnacija Marina Oficira
... vidićete to uskoro na našemu mašogradskovome gajnc novome nije blog/nije portal
A kad san vidija ovoga, onda je stvarno svaki matunčić (ciglica, za sjevernjake) građevine bija na mistu ...
... i mogli smo cilu priču lagano privest kraju: ŠIKALO UŽIŽI!!!
Onega ča je za sve kriv, oko čega su se svi glođali dva miseca, ko će je zgrabit i u njoj teplit guzicu: SABORSKU FOTELJU ...
Dokle se okupljeni svit pomalo razilazija, jerbo je vidija da je platija glavon ONI ČA JE SVE KRIV, iskoristija san priliku, ča se ne pruža baš svaki dan, snimit duplu sliku vatrogasni didova i unučadi ...
... a ova spada već u posebnu kategoriju, ovo su već tri generacije maškar ...
Kako ću reć „neću“ ovin tetan iz vrtliča ča su me lipo zamolile da is slikan ...
... ili našega dotura Žutoga, kad me je zamolija da ga ovjekovječin sa sestrama u civilu
Vrime je lagano za poć, jeman ja dobro klipsat do pokojne Pilane di mi je parkirana Moja Kobila Suzi (tm) ... ali ovu sliku nisan tija propustit, di barba Mate na miru prigledaje Mašogadur, a navr glave mu stalno treperi upitnik na kojemu piše „jesan li i ove godine unutra?“
Nisan mu tija pokvarit gušte, neka se još malo grije na suncu, a ja san se pomalo uputija dalje. Doma, neka mlaji i zdraviji gredu na maskenbal u vatrogasnome domu. Da san iša gori, moga san se odma zapisat za bar nediju dan bolovanja dokle se ne rikuperan, ka da mi je bilo malo odma na početku ove godine :headbhang:
I zato, stojte mi dobro, maškarani i nemaškarani, zdravi & veseli bili!!! 
Post je objavljen 07.02.2016. u 16:29 sati.