Znam to već od jutra
Nije danas petak
Već to bude sutra.
A sad mi, gle, sumrak
Po prozoru lupa,
Ko na zov plamička
Što u peći žmirka.
Još sam budan, Nisam sam
Dok u peći pucketanje,
Cvilež, ko da iveri plaču,
A po zidu sjenke skaču.
Igra je bez krikova,
A večermja tišina
Samo hukom plamsanja
Nježno obogaćena.
Takovo je, eto, bivanje
Dok traje plamsanje
I varnica žmirkanje
A kad iverak dogori
Nema više ni žmirkanja
Ni po zidu plesanja
U smiraju nasta gluha tišina
I besčutna samoča hladna
Snatrenju pratilja vjerna.
A onda upravo tako,
Ko po ledu klizeći,
Ali nikamo žureći
Nesta povečerje zimsko ..
Ri 20.01.2016. – Z.T.a
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 07.02.2016. u 14:53 sati.