Marketing
Osmijehom si...
dotaknuo moje lice bez osmijeha… vršcima prstiju uklonio pramen kose iza kojeg skrivah čelo i tajnu utkanu u beživotnost vjerovanja. Zaustavio si nestajanje sunčanih zraka iz mojih zora, otvorio zapretene klijetke umornog srca i naučio ga da ponovo diše…
Osjetih buđenje načela vremena, ritam se vraćao u svoje prastare titraje. Razgrnuo si tminu sa obzora sjećanja, dozvao uspomene na sutonska uranjanja u tišinu, pokazao opasnost litice na kojoj sam stajala očekujući da mi nietzschenski bezdan uzvrati pogled…
Nesvjesna gubilišta na kojem sam tražila spas koračah nad rubom ponora tražeći put ka paklu da osjetim izgaranje na vatri nepostojećeg grijeha. Usmjerio si moje kretanje ka svitanju.
Bio si lučonoša kroz džunglu noćnih mora, sprijećio razapinjanje istine na križ lažnih uvjerenja, smirio vihore sa orkanskih visova, probudio tišinu lahora i pretočio je u zlaćnu nit ka svome srcu…
Vidjeh zrcaljenje svoga lika u tvojim očima… sjetih se mita o Narcisu… prepoznah svoju probuđenu dušu u osmijehu koji se ogledao u sitnim borama oko očiju… Skinuo si masku lažnih zadovoljstava sa moga lica i vratio mi obličje životnih radosti…
Usahnuli su cvjetovi tuge… procvjetali pupoljci ljubavi…
Tvoje ime slovkam, kao himnu ljubavi...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 06.02.2016. u 19:49 sati.