Sjećam se davne priče iz 1960. godine
meni urezane u pamćenje
desete godišnjice braka mojih roditelja.
moj otac je bio bolestan
tog dana iz bolnice izašao
moja ga mama dočekala sa mrežicom u rukama
zagrljeni pođu na stradun
vidjeti tu lipotu
ulicu kamenu, dugu
biser Dubrovnika i svega svijeta
za uspomenu se slikaju
zapečate svojih deset godina braka
straduna,
zagrljenog para
okolo mnogo goluba…pozdravlja par predivan
mama kod brata Petra
još uvijek sa štapom prošeta kamenom stradunskom ulicom
moli svetog Vlaha da je ocu uputi
dugo ga nema
stradunom do neba
on je sa golubom čeka