Marketing
Put your arms around me...
Nadat se da ćete nekog lijepo zamolit da vam napravi nešto i da se to stvarno dogodi je ravno empirijskom dokazu bezgrešnog začeća.Ne brinite se,nije ovo nikakav hejt na religiju,al ako je neko pratio seriju dr.House zna da je taj imbecil čak u jednoj epizodi to navodno i dokazao.Ugl,da ne idemo u dubine problema,samo sam tila pokazat minornost pozitivnog ishoda situacije.
Obećala sam si da se neću nervirat oko gluposti, ali obećanje ludom radovanje.
Odakle počet, a da ispadne zabavno i smiješno i totalno glupo...hm
Znate onaj osjećaj kad sve izgleda kao da napredujete, ali zapravo se samo živcirate. Nešto kao ona situacija iz filmova kad kauboj pokušava lasom uhvatiti tornado. Osjećam se kao tornado i sve ovo šta me živcira mi izgleda kao taj kauboj koji pokušava i samo me živcira jer je dosadan i naporan, a moja snaga je nadnaravna.
Zapravo sam umorna od opravdavanja i objašnjavanja svima kako moj život meni izgleda smisleno. Koliko god da izgleda nesređen i nedefiniran, meni je savršen. Trudim se da to ne utječe na mene i da sve šta mogu obavljan sama i bez ičije pomoći sa strane, ali opet se ponekad nađe neko da van sruši svijet i pokuša ga uštimat po svome.
Sinoć san sanjala skroz čudnu situaciju. Sjećate se kad san rekla prije koji dan kako san od Neba tražila da ako postoji netko tko će sav taj kaos dovesti u red nek ne dođe prekasno...Da, sinoć san sanjala kako to netko određen izgovara za sebe u mraku svoje tišine i ne znan uopće koliko ima smisla šta ovo spominjem, zapravo i nije toliko bitno, samo me tjera na razmišljanje....
U svakom slučaju konstantno san u jurnjavi i nekako bježim od kočnica, jer imam osjećaj ako popustim i dopustim nekom da zakoči neću nigdje stići. Za mene nema goreg osjećaja od činjenice da upravljanje nije u mojim rukama i da kočnica pripada tuđoj upravi. Osjećam se prazno za pokretanje odnosa, osjećam se prazno da se trudim oko bilo čega što ne uključuje posao.
Osjećam se beznadno i umorno od olova što su se prikačili za mene. Volila bi bar jednom osjetit kako je to plutat u smjeru gdje struja nosi.
Kažu da te obitelj voli najviše na svijetu i da ti njih voliš najviše na svijetu. Kažu da vjerujemo u Boga koji ne dopušta patnju i koji nas brani od zla. Istina je da su nas uvjerili da takvo što postoji. Nismo sami razvili taj osjećaj, usadili su nam ga kroz vrijeme odrastanja. Sigurna san da ljubav ovako ne izgleda, niti da je Božja sveprisutnost bitna da bismo izbjegli muku.
Prisilno volimo i prisilno vjerujemo u ono što nam je rečeno i zbog toga zanemarujemo ono što nam dolazi spontano, jer nikad ne možeš imati oboje. Svijet nije zamišljen da izgleda kao bajka, čak ni bajke nisu savršene priče.
Ma zapravo sve je to u kurcu,u tolikom kurcu da mi se uopće neda pisat,neda mi se uopće ustajat dalje o kreveta.
Proći će valjda.
Post je objavljen 02.02.2016. u 20:59 sati.