Dok vjetar i kiša,
prozore nemilosrdno šiba,
u tišini teškoj ... noćas,
u nadolazećoj misli, volim te!
Pogleda uprtog,
tamo negdje u mrkli mrak,
na toplom zidu svoje sobe,
lik tvoj pravim.
Crtam ti oči ... kosu,
usne tople i meke.
gledam u njih ... buljim,
toplo i nježno te ljubim.
Odjednom mrak nestaje,
svjetlost sobu obasjava,
soba postaje puna topline,
puna nježnosti i tajne.
Djetinja duša u meni
postaje zrela ... raspojasana,
u obliku strastvenog sanjara,
predaje se tebi......
Hmmmmm.............