Stvarno mi nije smisao života baviti se produkcijom sequela, kao da nemam pametnija posla. Danas su me, međutim, na fejsu u njuzfidu odma rano ujutro dočekale tri stvari, a zapravo i četvrta, ali o toj četvrtoj neću javno, koje su mi uskratile odstupnicu, i šta ja sad da radim? Ništa, pero, pustiti ti je drugo što si počeo i primiti ti se ovog posla.
Prva stvar, ali u biti druga, jer ona o kojoj neću pričati je došla prva, članak je Vatroslava Miloša s Mufa, koji rasvjetljava neke mitove i muteže vezane uz aktualnu propagandu kontra instituta neprofitnih medija kao antidemokratskog udara na onaj dio takvih medija koji je trn u oku dupeglavačko-neokonzervativnoj hrvatskoj, zajahaloj u sedlo. Ali i ne nužno samo njoj. Miloš poentira: Jebite se, rekao bi vlasnik libertarijanskog medija, mi u ''realnom sektoru'' to prolazimo svaki dan, a nismo ''uhljebi'' na ''državnoj sisi''. Osim što si medij izgradio na leđima novinara koji rade 12-satne smjene, uz obećanje da će plaća već nekad stići, kao i nagrada u obliku fantomskih ''dionica'' još jedne u nizu firmi na koju se srećom još uvijek nitko nije upisao na Trgovačkom sudu, a ti u vili u Istri piješ trideset godina staru malvaziju iz hrastove bačve i jedeš karpaćo od netom izronjenih Jakobovih kapica s domaćim tartufima. Valjda se to tako kaže. (...) I želim nam svima sreću s Matijom Babićem, Željkom Markić i Markom Juričem i svima onima kojima su – barem dok ne izgube interes – ''neprofitni mediji'' hobistički angažman dok profesionalno prakticiraju medicinu, pravo ili nešto treće.
Tko je uljez u ovom nizu Babić/Markić/Jurič? Očito Babić, i to po nečemu što u Novostima odmah oslovljava članak Igora Lasića, kao druga tj. treća stvar koja me dočekala jutros u zasjedi. 'Index' slovi kao svjetonazorski liberalan i progresivan medij, tako i nenacionalističan, antikorupcijski nadahnut i vitalan u zaštiti klasičnih ljudskih prava, dakle komercijalni portal kakav se lako naziva antifašističkim. Stoga je pravo pitanje zapravo ono koje smjera na suštinsku motivaciju s kojom je prevladan taj navodno glavni antagonizam ove sredine i ovog doba, e da bi se na istoj strani zatekli 'Index' i Hasanbegović. Jer, članak pod naslovom Od sukoba interesa do zakinute kulture: Evo kako se podobnim medijima dijelio proračunski novac, objavljen 29. siječnja, na sam dan ministrova raspuštanja Povjerenstva za neprofitne medije, znači među njima upravo to – pakt.
Ali ipak nije to takva zagonetka, kaj ne? Svakako je koliko indikativno toliko i očekivano da dok se Index, kao i Babić osobno (na svome zidu), a s obzirom na neprispodobivu skarednost nove vlade, s naglaskom na pojedine ministre čije je imenovanje od početka onkraj nevjerice, pokidaše od nemilosrdnog cijepanja po crnom Crnoji – te kokošar, te siledžija, te evidentno poluretardiran, te proizvode se usisivači pametniji od njega, etsetera iz svih oružja po toj lakoj, konsenzualno prozvanoj meti (što je, ne kažem, sve i na mjestu) – istovremeno o Hasanbegovićevom recentnom borbenom dejstvovanju nisu znali štogod gore prozboriti od ovog članka kojeg Lasić apostrofira, u kojem mu efektivno daju podršku u handžar harangi.
A kako se Babinho brani od Lasićeve optužbe za licemjerstvo kojim s jedne strane napamet difamira sam koncept neprofitnih medija (kao poslušničke u odnosu na vlast, prepisivačke u odnosu na ostatak medijske scene i parazitske u odnosu na javne financije, dok je kao jedini pravi spas od takvih zala istaknuo slobodno tržište), dočim simultano utržuje triput više iz istih tih javnih financija, a kao komercijalni, pače paratabloidni medij (koji i ne krije da ganja privatni profit, podmazano ideološkom frontom apsolutiziranog privatizma, a ne javni interes)?1
To je bila i treća tj. četvrta stvar koja me jutros podbola na djelovanje: išao sam vidjeti veli li on što u svoju obranu – i imao što i vidjeti. Promptno po objavi članka repetira na fejsu (u međuvremenu je sakrio objavu, ali tim više je iznosim ovdje, nek je se nađe neđe): da je to tobože ionako Indexov novac, jer je Index zadnjih godina puno više uplatio u proračun nego što je dobio iz proračuna. Ma nemoj! Znači, porezne obaveze proizlazeće iz zakona, koje se odnose na sve koji prihoduju, njemu su, kad mu tako paše, negativ iste one kategorije kojoj pripadaju namjenska sredstva (za to da bude i medija koji bi, za račun javnog interesa, malo smjeli i ne robovati u uredničkoj politici diktatu tržišta i profita) dobivana po javnom natječaju, a ne poreznom zakonu? Nebuloza godine (valjda ju je zato i maknuo). Ali teško bismo mogli misliti da mu se samo omakla, jer, naravno, on je tu tek dosljedan u onoj svojoj über-kretenskoj ideji kojom pozivanje na neplaćanje poreza, izjednačavajući ga s ''otetim'', uz opće poricanje instituta javnog novca, prodaje pod torreauovski građanski neposluh, iz niskih pobuda pod visoke principe, o čemu sam već i pisao ljetos kada je također skakao time samome sebi u trbuh (oriđiđi Matija protiv Babinha). Ako je tih 690 tisuća ionako Indexov novac, za koji si onda kurac, dragi Matija, uopće prcao Crnoju? Nije li istom logikom onda i ono što je utajio lažnom adresom, i valjda skupa s onime što si je nenamjenski zadržao, Crnojin novac, kako si je on to izvolio shvatiti? Zašto Crnoji zbog njegove utaje poreza i shvaćanja kako se radi o njegovom novcu kažeš lopov i kokošar i retard za prosuti se po podu od smijeha, a sebi zbog utaje poreza i shvaćanja kako se radi o tvom novcu – koji da ti je nevezanom dotacijom samo ''vraćen'' – tepaš kao narodnom heroju borbe protiv uhljeba?