Hodali smo gradom nije bilo svijetla
Mrak, tama, nista se nije vidjelo
BIlo je to prije dosta tjedana, mjeseci cak godina.
Ja i Brat koji je imao upaljac , dok ja samo sibicu.
Upalio je upaljac dok moja sibica nije htjela, bila je mokra.
To svjetlo sto nosio je On po kisi , vjetru, prezivjelo je.
Popeli smo se stepenicama ,kako bi unjeli svjetlo tamo gdje je potrebno.
I danas cuvamo taj mali plamen, iako povremeno jako oluja prijet da ga ugasi.
Ima nekih koji traze svjetlo, jer prosirio se glas svih ovih godina o nekim cudnim
tragaocima za vecim Svjetlom.
Jos dug je put , do vrha planine, ali Svjetlo ipak polagano plamti u nama.
Malo je on otisao naprijed , jer ja sam usporio prema vrhu, naporno je
A teski Ego vuce prema dolje. Bez obzira na sve jos smo uvijek tu.
Neki su pokusali ali su otpali,
Zasto?
Nije na nama da sudimo.
Mi samo putujemo , prema vrhu.
A sa vrha se vide jos visi vrhovi.
Tko zeli da pridruzi se Hodocasnicima treba cvrsto drzat svijetlo.
NIje lako , ali je jedino moguce, kao sto su znali stari Misticari.
NIsmo bitni mi, nego oni koji dolaze za nama , da svjetlo poprimi dimenzije
Veceg Svijetla.
A ti? Sto cekas? Kreni!
Post je objavljen 01.02.2016. u 18:43 sati.