Pregled posta

Život je maskenbal

Spustismo se danas do Korza, dan nakon Dječje karnevalske povorke, tjedan dana prije Međunarodne karnevalske povorke.
Ovo je doba za one koji uživaju u periodu koje je namijenjeno da budemo netko drugi.
„Budi što želiš“,
krilatica je našeg Riječkog karnevala koji zaslužuje puno više medijskog prostora, ali kada uživaš u nečemu što te veseli u tom petom godišnjem dobu,
ne baviš se time što drugi to propuštaju.
Ova manifestacija svake godine poprima sve veći značaj za grad, ali i promidžbu države, kao turističke destinacije jer strani gosti,
ne samo što sudjeluju kao maškarane grupe u povorci, već dolaze i turistički posjetiti grad.
Završni karneval je kruna maškaranog perioda koji je sve bogatiji sadržajima pa se bira kraljica, princeza, princ,
održava se maškarani relly, razni humanitarni susreti pod maskama, balinjerade ( utrke maškaranih sklepanih vozila, kareti)...

Sjećam se da smo u jednom periodu mladosti mi cure iz društva odlučile popularne noćne klubove i diskače po Opatiji zamijeniti plesnjacima po okolnim društvenim domovima,
upoznati svijet maškara iz prve ruke od čega smo zazirale,a ustvari nismo bile dovoljno opuštene praviti se netko drugi.
Zapravo, igrati se jer maskirati se ne može svatko i ne zna svatko u tome uživati.
Prije svega moraš biti opušten tip spreman na sve.
Naša maškarana inicijacija počela je s maskom muškog roda.
Mi žene u muškim odijelima, brkovima, šeširima, prošlo je odlično!
Upoznale smo svijet potpuno različit od uštogljenih, na crtu popeglanih, savršenih, napudranih ženskih spodoba kakve smo bile
za noćnih izlazaka gdje smo se zabavljale plešući i provodeći subotnje večeri, uz sjaj disco kugle upoznavajući dečke
jer u tim godinama je to jedna od glavnih opsesija, svidjeti se nekome i naći nekoga tko se tebi sviđa.
Ovo iskustvo gdje smo mi imale priliku biti dečki nas je potaklo da istražimo svoje daljnje sposobnosti transformacija,
kreativnosti, mašte i slobodne volje bez granica jednog djevojačkog perioda.

U lokalnim društvenim domovima na periferiji grada: Krasica, Škrljevo, Hreljin, Čavle, Kukuljanovo, Viškovo, Zamet...ne znam dal sam što izostavila,
svirao bi bend uživo sa prigodnim „domaćicama“, ljudi, ekipa, društva manja, veća, pjevali bi, plesali, jeli dinstani kupus i kobasice,
pili domaće vino i u tom dimu i gunguli uživali život iz druge perspektive.
Bilo je svakakvih doživljaja, smiješnih scena, novih poznanstava, ljubavi, simpatija, platonskih veza i to je zasigurno bio jedan od ljepših perioda mog života.
Dijelile su se nagrade za najbolje maskirane grupe koje su obično bile u hrani, pečeni odojak ili onaj isti kupus i kobasice u domu koji je diftao po svemu tome,
ali najbitnije je bilo zabaviti se, izludirati, napuniti baterije za nadolazeći tjedan.
Proživjela sam jednu od zanimljivijih anegdota kada smo bile maskirane u klaunove i tom prilikom sam upoznala dečka koji je bio u „civilu.“
Zgodan, crni visoki sa orlovskim nosom- moj savršeni tip muškarca s kojim sam završila u plesnom naručju
i koji je otišao kući sa otiskom crvene boje klaunovske čube na ovratniku bijele košulje.
U naguravanju ispod popularnog mostića, plesa koji se pleše u paru, ali u grupi ljudi koja čini most svojim podignutim rukama,
a parovi se saginju i pognuti prolaze „ispod mosta“ u plesnom koraku, moja usta su se zalijepila za njegov ovratnik.
Nakon plesa, smijeha, ne formalnog razgovora, na kraju večeri smo izmijenili brojeve telefona, a sutradan sam se iznenadila kada me nazvao i pozvao na piće.
Da stvar bude bolja, malo smo popili pa se , osim te crne kose i orlovskog nosa nisam sjećala drugih detalja, ali još sam više bila u problemima jer trebam doći bez maske.
Dakle, u klaunovom odijelu, licu obojenom bijelom bojom, crvenoga nosa i usta zaokružena te zadebljana crvenim ružem i oko svojih usnica,
šarenim šeširom, ja sam upoznala dečka koje me zove na spoj i tada sam po tisućiti put potvrdila da je šarm,a manje izgled taj koji osvaja.
Tu večer sam se dotjerala kao i inače kad nisam maškara, uspjela ga prepoznati,
a naša romantična veza koja je trajala neko vrijeme je dokaz da ne treba sumnjati u sebe ni kao maškara ni kao ženska.
Maškare su fenomenalna epizoda za ljude koji se znaju opustiti,
ali i za one koji ne znaju, mogu biti bilo tko i ponašati se bilo kako ufuravajući se da to nisu oni.
Svakako preporučam isprobati taj svijet maski, mašte i odlične zabave.
Kao što i za idući vikend preporučam trideset i treću Međunarodnu maškaranu povorku, sav taj šareni, veseli i bezbrižan svijet maski i veselja,
naše divno okićeno Korzo, grad koji teće, zvončare, fritule, šarenu vatu i puno, puno pozitivne vibracije iz Rijeke.
Sigurna sam da će netko od blogera sa svojim fotoaparatom ovjekovječiti dio te ljepote,
kao što sam sigurna da ću sa obitelji, 07. veljače uživati na Korzu i bodriti maškaranu povorku, sve ljude koji se vole i znaju zabavljati.
Jednog dana ispunit ću si želju i biti dio te povorke, do tada se moram još malo opustiti.

(jedno od zadnjih maskiranja- moje zumbice. Koja Pipi sam ja? )


Post je objavljen 31.01.2016. u 19:51 sati.