Kad te gledam naočale trebam
Zasigurno ružičaste da ne pitam se
Kuda sam gledao onaj sunčani dan
Vruće poslije podne gladna želuca
Vidjeh u očima očito lažni sjaj
Ti si i prije početka znala da je kraj
Otrov za otrovom umatala si u svečanost trenutka
Nisam ni znao da si napuhana lutka
Nedođiju dohvatit sam htio misleć' da sam Petar Pan
Radost da je samo tvoja nisam znao
Trenutak sreće ne znam otkuda sam krao
Poslije svega oblaci su bili sivi
Naravno da muškarci za sve su krivi
ti ćeš opet pisati opake pjesme o ružičastoj svili
i iščekivanju gladna tijela nudit ćeš se cijela
to jedino i znaš
planiraš igre vješto
prava ljubav nikad i nije bila tvoje NEŠTO