je bezobrazno ukrala moju pjesmu „ZA TEBE“ ORIGINAL PJESMA „ZA TEBE“ NA STRANI 215. IZ ZBIRKE „SJENA DUŠE“: napisano 21.4.2006. na portalu iskrica weblog pod naslovom „Suprotnosti“
Idemo redom, evo dokaz: copy kradljivice i print screen sa tog bloga
07.02.2007.
...tebi cije ime nosim na usnama...
Moja čežnja spaja naša dva suprotna polariteta u vodenu stihiju i nosi me prema tebi.
Znaš da si ocean u kojem žive sva moja pitanja, znaš da imaš krilo sna s kojim me uvijek pokrivaš. Pretposljednji dan nekog mjeseca, sredina nekog doba, vječnost oživljena u jednom trenutku. Ne želim riječi … te lijepe zavodnice. Svjedočiš mi se sam, postojiš u svakoj zraci sunca koje mi se objavljuje svakog jutra.
Mnogi me pitaju razna pitanja. Zašto? Piju vino života, gledaju me očima kojima me ne vide.
Iza leđa nekog prostora koji ulazi u moju vremensku zonu dišeš ritmom mog života. Dogodilo nam se da su se naše duše spojile sa dva suprotna polariteta i održavaju se u nekom izblijedjelom snu budućeg doba.
Živo te osjećam svaki dan, svaki tren i u tom osjećanju stojiš uz mene, ušao si u tamne spilje moje duše, lutaš i tražiš ono što već imaš. Ne znam što će biti. Nije mi ni bitno.
Bitno mi je samo to – da postojiš i da smo spojeni pa makar i na suprotnim polaritetima naših života.
ORIGINAL PJESMA „ZA TEBE“ NA STRANI 215. IZ ZBIRKE „SJENA DUŠE“: napisano 21.4.2006. na portalu iskrica weblog pod naslovom „Suprotnosti“
Moja čežnja spaja naša dva suprotna polariteta u vodenu stihiju i nosi me prema tebi. Znaš da si ocean u kojem žive sva moja pitanja, znaš da imaš krilo sna s kojim me uvijek pokrivaš. Pretposljednji dan nekog mjeseca, sredina nekog doba, vječnost oživljena u jednom trenutku. Ne želim riječi … te lijepe zavodnice. Svjedočiš mi se sam, iako si nestao bez glasa, postojiš u svakoj zraci žutog diska koji mi se objavljuje svakog jutra. Mnogi me pitaju razna pitanja. Zašto? Piju vino života, gledaju me očima kojima me ne vide. Iza leđa nekog prostora koji ulazi u moju vremensku zonu dišeš ritmom mog života. Mjesec na nebu je uvijek prepun sebe, bez obzira puni li se ili prazni, donosi ono u meni što živi ... ocean burnog emotivnog naboja, koji zalijeva moju dušu poput oceana koji zalijevaju ovaj globus. Dogodilo nam se da su se naše duše spojile sa dva suprotna polariteta i održavaju se u nekom izblijedjelom snu budućeg doba. Živo te osjećam svaki dan, svaki tren i u tom osjećanju stojiš uz mene, ušao si u tamne spilje moje duše, lutaš i tražiš ono što već imaš. Ne znam što će biti. Nije mi ni bitno. Bitno mi je samo to – da postojiš i da smo spojeni pa makar i na suprotnim polaritetima naših života.
I LOŠA PRERAĐEVINA, KRAĐA CIJELOG ORIGINALA:
Moja čežnja spaja naša dva suprotna polariteta u vodenu stihiju i nosi me prema tebi.
Znaš da si ocean u kojem žive sva moja pitanja, znaš da imaš krilo sna s kojim me uvijek pokrivaš. Pretposljednji dan nekog mjeseca, sredina nekog doba, vječnost oživljena u jednom trenutku. Ne želim riječi … te lijepe zavodnice. Svjedočiš mi se sam, postojiš u svakoj zraci sunca koje mi se objavljuje svakog jutra.
Mnogi me pitaju razna pitanja. Zašto? Piju vino života, gledaju me očima kojima me ne vide.
Iza leđa nekog prostora koji ulazi u moju vremensku zonu dišeš ritmom mog života. Dogodilo nam se da su se naše duše spojile sa dva suprotna polariteta i održavaju se u nekom izblijedjelom snu budućeg doba.
Živo te osjećam svaki dan, svaki tren i u tom osjećanju stojiš uz mene, ušao si u tamne spilje moje duše, lutaš i tražiš ono što već imaš. Ne znam što će biti. Nije mi ni bitno.
Bitno mi je samo to – da postojiš i da smo spojeni pa makar i na suprotnim polaritetima naših života.