Meni je ovaj vaš blog postao mjesto na kojem mogu slobodno da kažem ono o čemu razmišljam.
Mnogo sam razmišljala o onom dječaku koji se ubio. Ne mogu ni da zamislim koji očaj ga je natjerao da oduzme vlastiti život. Mislim da svi mi prelako donosimo različite sudove o tome šta je bilo, a šta nije. Da li je trebao ili nije trebao oduzeti sebi život. Naravno, mislim da ne treba oduzeti sebi život, ali očaj nam ponekad pomuti um. Imamo neki problem, pomislimo da je nerješiv, mislimo da nas niko ne bi razumio i dobijemo ubitačnu kombinaciju. Kao rezultat dobijemo izgubljen život. a znamo da nam se to nije smjelo dogoditi. Nismo smjeli uvjeriti dječaka da je lakše da se ubije nego da se povjeri nekome i pokuša riješiti problem. Ja bih voljela da sam nešto mogla učiniti. Ali ne znam šta. Nisam ga poznavala, nisam nikada čak ni prošla pored škole koju je pohađao. A opet osjećam kao da je bilo nešto što je trebalo uraditi i pomoći mu. Žao mi je da nisam, i nadam se da će ovo biti posljednji ovakav slučaj. I nadam se da ćemo napokon uspjeti riješiti problem vršnjačkog nasilja!
Milka
Post je objavljen 25.01.2016. u 09:19 sati.