Marketing
Sjećanje na davni snijeg...
Zürich, Kunsthaus... vrata pakla... davna 2008- a godina... tada pisah suzama... a sjećanje na vrijeme tihog umiranja još uvijek ledi krv...
Promatrala sam Rodinova Vrata pakla. Vjetar se elegijom tužne vrbe provlačio kroz moju kosu.
Što li te je tako ranilo tajanstvena ženo koja svoju dušu umataš tišinom prohujalog vremena?
Nebo je plakalo kristalnim suzama koje su se kao bijele pahuljice spuštale na moj dlan. Grad je tonuo u nostalgiju kasnojesenjeg sutona.
Bijela golubica je sletila na kapiju straha, izvela srce iz carstva Thanatosa i zagugutala odu utjehe.
Dolazeći mrak se pretakao u blještavilo nutarnje vatre. Na brežuljku iznad moći boga smrti, u moći srcoljublja je bolovala moja ljubav. Oćutih bol djeteta iz dalekog Sijama, ljubav se hrvala sa mačem koji je rezao Gordijev čvor u kojem je bila spletena zločud genoma, spaljivanje nemani do pepela.
Drhtala sam kao vrba u vrbiku na obroncima zelene rijeke, tugovala kao nesretni Pan u Arkadiji njegova djetinjstva, plutala kao preživjela putnica Titanika koji je potonuo u ledenom moru izgubljenih želja. Gledala sam očima srca i vidjela potonuće sreće. Moje srce je tonulo s njom.
Dotaknuh sjećanja, te nježne čuvare vrata vremena. Čujnost urlika nutrine je nadglašavao zvuk sirene koja se probijala kroz večernju vrevu da spasi tvoj život. Mjesečina se probijala kroz sive oblake i gasila snagu plavog svjetla. Ćutila sam tvoje dlanove na koži, odživjela vrhunac ljubavnog čina uspinjući se kamenim stepenicama ka perivoju u kojem je tihovala smrt.
Tiho kao crna pantera se spuštala noć. Demoni su plesali svoj nevidljivi ples u krošnjama perivoja, a ja sam stajala pred vratima pakla i čekala presudu vrhovnog sudca.
Nisam osjećala hladnoću, osjećala sam bol koja je bridila krvnim žilama i branila me od potonuća u more zlih slutnji. Kada je Danica objavila zoru vrata pakla su se zatvorila i ja vidjeh bjelu golubicu sa granćicom maslinova drveta u kljunu.
Dok osluškujem melodiju sa Titanika sretna sam. Moja ljubav je izdržala hladnoću sudbine i nije nestala u ledenom moru zlih slutnji.
Dijana Jelčić
davna 2008 godina i moja tuga
Post je objavljen 25.01.2016. u 08:08 sati.