Pobjegla sam. Pobjegla zbog ljubavi. Pobjegla od ljubavi. Pobjegla u bolest.
Često to radim. Utrnem. Ne osjećam. Ne sjećam se.
Srce stane, ruke utrnu i spavam. San uvijek donosi olakšanje, zaborav i drugu stvarnost.
Onu ljepšu.
Je li to kukavičluk? Ne, gluma.
Ja sam glumica. Moja bolest je gluma, moja dijagnoza je gluma.
Glumim cijeli život. Glumim u svakom gradu u koji pobjegnem.
Glumim svakom muškarcu koji me zavoli.
Savršena sam. Nitko me ne može otkriti, nosim tisuće lica, tisuće tijela, govorim stotinama jezicima.
Meni ne treba scena, moji reflektori su ulične svjetiljke, suze u očima koje ostavljam i tragovi guma na cestama.
Ja sam kameleon, ja sam kraljica tuge koju prostirem drugima pod noge.
Dolazim u snovima, a bježim iz svojih. Ionako sanjam otvorenih očiju.
I kad budem umirala, bit će to gluma......vratit ću se.
Mene nitko ne zaboravlja...
Post je objavljen 24.01.2016. u 19:32 sati.