bez obzira što imamo dvije, relativno okej, plaće,
u ovoj zemlji je sve tako skupo, pogotovo ono neophodno za život,
kao što je hrana, neke osnovne higijenske potrepštine, režije, tu svakako spada plin na koji se grijemo, ali i voda i struja, također, pa sve one moguće kreme, pomade, uljne kupke za dijete alergičara, ali i dodatci prehrani, probiotici, riblja ulja, omege sto i tisuću, vitamini, minerali i multivitamini, dakle, sve, zaista je skupo i vrlo teško je balansirati do kraja mjeseca, a da ne budeš na knap.
barem meni.
pogotovo mi je jako zamorno i naporno hodati od jednog do drugog dućana i tražiti neke artikle koje ću, možda, uloviti malo povoljnije-
osim toga, honorari debelo kasne, tako da si prisiljen zaduživati se, da li na kreditnim karticama, ili upadati dublje u vlastiti minus, a kada dođe neki veliki izdatak, kao što je popravak auta, ili nečega većeg u kući, jedino je moguće tražiti banku novi kredit, ili se zaduživati kod kamatara.
do toga, još, falabogu, nismo došli, ali znam ljude koji jesu, jer, zatvoreni je to krug, bez auta ne možeš na posao, a bez posla ne možeš imati auto.
zato ja štedim gdje god mogu, baš na svakom koraku.
postoji nekoliko načina da se uštedi na malim stvarima. ta se lova onda može uplatiti na neku štednju, staviti u kasicu prasicu, ili, jednostavno akumulirati ili potrošiti na nešto drugo.
i,ovo, sad nije nikakvo zmišljavanje tople vode, jer svi mi koji na neki način vodimo kućanstvo i njegove financije imamo neke načine na koje štedimo, te su tako radile žene od pamtivijeka, samo je ovo moj način na koji ja to radim, jer
u svojoj suštini nisam baš i neka štedljiva osoba, više sam raspoložena za hedonistički način života, uživanje u trenutku, meni lova služi tome da je potrošim, a pri tome budem sretna i ja i ljudi oko mene, no,
isto tako ne mogu si dozvoliti da zbog toga nemamo sutra za pelene, gorivo ili platiti ratu plina, a isto tako moram imati svaki dan nešto keša za povrće i voće na placu, ili, neku lovu sa strane, za one slučajeve: nedajbože, crne scenarije, kad te klepi neka nesreća nepredviđeno kojoj si se najmanje nadal.
tako uvijek imam neki svoj sitni crni štek koji onda potrošim na operaciju za pesa ili krpanje napuknute cijevi za vodu.
dakle,
prvi i osnovni način štednje je takozvani:
uradi sam ili sam svoj majstor tako da si sve kaj možeš napraviš sam, s minimalnim sredstvima.
kod nas je to počelo s tim alergijama kod klinca, pa sam, tako naučila raditi sama svakojake biljne pripravke za mazanje kože, ali i prirodne kupke, pa i napitke od zobi, riže i kokosa. tu, recimo, radim i sredstva za čišćenje kuće vrlo jednostavno, i to od prirodnih otpadaka, bio otpada, ne, primjerice, najbolje su kore naranača, limuna i mandarina:
1. stavite kore od naranče ili limuna u staklenku, zalite običnim alkoholnim octom i pustite da stoji do dva tjedna.
nakon toga procijedite, stavite u neku posudu sa špricalicom i time možete čistiti i dezinficirati više manje sve, osim možda zahoda. zahod, ipak volim oribati prvo nekim jačim, a tek onda polirati ovakvim sredstvima.
alkoholni ocat koristim i umjesto omekšivaća, vele da je dobar i za čišćenje vešmašine, tako da ne kupujem nikakve kalgone i gluposti.
odustala sam i od kojekakvih osvježivaća zraka tako da koristim samo eterična ulja u lampici na dušicu ili one vrećice prave lavande.
mogućnost korištenja eteričnih ulja me oduševilo, pronašla sam upute koje ulje ima kakva korisna svojstva, te sve moguće načine na koje ih se može iskoristiti u svakodnevnom životu:
od mirisa, osvježavanja prostora, preko krema u kojima neka imaju i antibiotsko i antibakterijsko djelovanje, do inhaliranja dišnih putova, podizanja raspoloženja i slično. dovoljno je samo se malo informirati i samo par kapi već može učini čudesnu razliku.
2. domaći kruh počela sam raditi kada sam dobila od sestre pekač za kruh i oduševljena sam, no, kruh se može, vrlo lako peči i u pećnici, ako je imate, ja nemam, pa mi je pekač došao kao spas.
prvo, u tom kruhu barem donekle znate kaj jedete, jer ste mu sami odredili sastojke, ali je i puno izdašniji, ukusniji, jeftiniji i dulje traje.
3. odvajanje otpada i recikliranje uvelike utječe na to koliko jedno kućanstvo proizvede smeća, pa samim time se i smanjuje račun, barem za vreće, ali i ostale izdatke za sve ono što se može ponovo upotrijebiti, kao što su staklenke, flaše, kutije, razna ambalaža i slično.
tako u staklenkama držim sve: od soli i šećera, do kornfleksa i začinskog bilja, nikada nisam imala potrebu kupovati one neke gotove kutijice koje se pašu s ostalim kuhinjskim priborom i ručkicama na kredencu, a od kutija za voće sam napravila djetetu policu za igračke.
4. kupovanje na veliko određenih proizvoda koje svakodnevno koristimo, a mogu stajati, kao što su wc papir, role papirnatih ručnika, pa velika pakiranja detergenta, sapuna, šampona i tak to, u samom startu smanjuje cijenu proizvoda, a i doprinosi tome da imam što manje tog nepotrebnog sitnijeg ambalažnog otpada, a, uz to, kod nas sve to ide samo po jedan, ono, uniseks. nema tu tri različita šampona, " for me, for man ", neg, jedan velki, univerzalni, uglavnom od koprive, jer taj najbolje pere kosu, pa jedan regenerator, isto najveće pakiranje na pumpicu, da se manje troši i basta. ionako buš za par dana opet moral prat kosu, a, ušteda je ogromna, jer, sada taj šampon koristimo čitav mjesec, dok sam prije, praktički svaki tjedan morala kupovati ona mala pakiranja, i to, sad za masnu kosu, pa protiv peruti, moš mislit, sve je to isto jarac u drugačijem plastičnom ruhu.
isto tako, kod takvih potrepština gledam proći ono:
" dva plus jedan gratis ", pa se opskrbim za tri mjeseca unapred i opće više ni ne moram hodati po tim i takvim dućanima gdje te samo mame da još više i više trošiš na nekakve gluparije koje ti uopće i nisu potrebne, nego ti samo stoje na polici dok im ne istekne rok trajanja.
5.grupna inaternet kupovina preko tih nekih stranica, uglavnom na fejsu, omogućava priuštiti si neke prilično skupe proizvode po puno povoljnijim cijenama samo zato, jer ih kupuje velika grupa ljudi, pa su, samim time i cijene, već u startu pedeset do sedamdeset posto jeftinije.
tu smo uzimali one neke jako skupe kreme i kozmetiku za dijete, namjenski, jer, ista takva krema u ljekarni, po regularnoj cijeni je troduplo skuplja. da ne velim kak je eBay jedno sasvim zgodno mjestašce za povoljnu kupnju svega i svačega, ako ti to baš ono jako treba, a meni, uglavnom i ne treba.
6. kupovina iz druge ruke, ili sekndhend kupovina je, također, jedan vid uštede, jer, prilikom takve kupnje uštedite neusporedivo mnogo, ali, kak meni i ne ide baš jako dobro mate, a i tika mi šteka, nemrem to sad tak nabrzake zračunat, koliko točno. mogu samo reći, ovako, po sjećanju, kako sam gumene čizmice za maloga, praktički nove, nenošene, koje sam taj isti dan u NaMi vidjela za sto pedeset kuna, kupila polovne za deset, pa, onda i sebi šos za pet i još vesticu, da mi se paše, za dve. kune.
sad, kolko sam, točno, uštedila, taj dan, ne znam, jer, moj muž veli kak to i nije štednja, jer sam potrošila lovu, pa, makar samo i sedamnaest.
7. kupovanje na sniženju je za mene isto tako jedan oblik uštede. to se uglavnom odnosi na one neke veće odjevne predmete kao što su zimske jakne, kaputi, čizme i slično. čemu plaćati punu cijenu, kada ovako i onako taj proizvod realno ne vrijedi toliko, a sigurno će doći na rasprodaju. jedini problem kod toga je da onda kupuješ zimsku odjeću prije proljeća, a ljetnu prije zime, i to je sve. nosiš ono novo od prošle sezone, al si miran, jer uvijek imaš nešto spremljeno u ormaru. mene takva kupovina jako veseli, jer uvijek imam osjećaj da sam jako dobro prošla, a i tada si mogu priuštiti nešto što inače, možda i ne bih mogla.
8. ipak, najbolji oblik uštede je:
uopće ne kupovati ništa.
taj sistem i nije baš meni svojstven, njega prakticira moj muž.
kada bi bilo po njegovom nikad se ništa ne bi kupovalo, pa niti trošilo.
ovako balansiramo zajedno i nadopunjujemo se:
ja trošim, a on štedi.
Post je objavljen 21.01.2016. u 09:48 sati.