Hladno, led ledeni, hodam razmišljajući o promašenosti nekih egzistencija roda svog i kako baš nema nekog smisla gajiti ideje u paklu relativizma, a i biti povijesno uhićen i upamćen i nije neka utjeha, kad primjetim krajičkog oka, nešto lijepo, vidim s visine doduše samo kosu, al vidit će valjda slijepi fotić više, vidim nadiruću upalu mjehura i mladost, koja ima cilj u životu, kojeg ja sad samo cinički sladim.