Dogodilo se na graničju tiine i jecaja. Sluala sam baladu o isplakanim suzama. U kapi sjećanja vidjeh tvoje lice. Tihovao si poeziju drevnih oceana. Kasnije se dogodilo nae naglo ljeto. Skupljali smo koljke u pjesku uvale djetinjstva. ivjeli smo san Ivanjske noći. Ogledao se u dubini tvog pogleda, u tvojim očima boje moga sna. Preskočili smo vatru, rodila se ljubav.
Osjetih uzaludnost umiranja bez prisutnosti smrti. To je bilo mučenje, bezrazlono buntovnito mladalačke svijesti.
Progovorio si riječima skrivenim u kaleu vjerovanja. apnuo si Ihtus. U tvom glasu prepoznah istinu. Začuh romor mojih osjećanja. Slavuj, koji je objavljivao lazur noći je utihnuo. Sjenica je obznanila praskozorje novog sna. Na rtveniku mladog dana je zabljetala zlatna hostija. Anđeo vatre je pobijedio demona s mačem. Na pučini oceana vidjeh veliku ribu. Nestajala je u točki u kojoj se grle nebo, more i zemlja. Ihtus, znak vjerovanja u rođenje ljubavi se obznanio u trenutku sretne budnosti.
Dijana Jelčić... Mostovi pod kojima se budim zbirka prozno poetskih priča nastala u vremenu od 1987- 2007...