Misli koje su mi dosle u toku dana ;-)
Biti slijep u svijetu slijepaca ili se probuditi i biti nemocan da druge promjenimo.
Ako tako razmisljamo onda smo u velikoj zabludi.
Ples pleses radi plesa. Ako ga pleses zbog drugoga i sa mislima kako ces poceti i kako ces zavrsiti onda istinski ne pleses. Jel ljubis iz ljubavi ili zbog poljubaca. U nesvjesnosti mislimo
da se samo onda valja mjenjati ako se i drugi mijenjaju, inace se ne isplati. To su ideoloske misli naseg maloga ja. Volim te ako me ti volis, doro je sto je meni dobro, simpatican si mi zato jer imamo iste poglede, itd.. Neovisna ljubav, samo iz nje mozemo istinski voljeti.
Mi ljudi vise volimo druge nego nas mjenjati. Prije a ponekad i danas me dosta toga u svijetu smetalo, to me je dosta kostalo energije. Tokom vremena sam postao svjestan da ne mogu mjenjati dosta toga ali mogu mjenjati sebe a sa time mozda i druge. Svjesnost koja nam daje veliku slobodu.
Ponekad cujem da ljudi kazu da je prosvjetljenje/probudzenje dar.
Problem koji vidim u toj izjavi je taj, da nas ego vrlo lukavo nalazi izgovore gdje racionalizira, interpretira znaci nista drugo nego potiskuje istinu kojoj bi trebao pogledati u oci. Sa time udaljuje sebe od odgovornosti da preuzme zivot u ruke svoje. To je jasno, jer stime se ego brani da ne bi svoju poziciju kao gazda kuce izgubio. Cilj nije unistiti ego, jer ego je istodobno ono nase ja, nego postati svjestan da je on domar a ne gazda kuce. Kad tu svjesnost dobijemo prepoznacemo se kao dijeca bozja.
Dar se dobiva u susretu sa nekim, tako da bozji dar samo u susretu sa bozanstvom mozemo dobiti. Pitam se kako vecina ljudi u trci ovoj zivotnoj, za novcem, karijerom i ostalim uopce da dodzu u susret. Nedavno mi je jedna poznanica rekla kako nije sretna i kako ona i njezin muz imaju svoje mane i da je to kod sviju tako. Da je to tako i da se tu ne mozemo promijeniti, jer su to geni. Opet jedan izgovor. Da, genski se razlikujemo i siguro djeluju na nas karakter ali mi nismo robovi nasih gena ili psiholoskih problema. Treba biti hrabar i iskren prema samome sebi, to zna biti dosta bolno sto znam i iz svog iskustva ali samo tako se mozem osloboditi nasih strahova i smetnja. Iskresnost i pogled u dubinu svoje duse moze biti horor, ali samo tako dolazimo do oslobodzenja. U Americi je u spiritualnim skolama poznata izjava “spiritualni bypassing” (znaci spiritualno obilazenje), gdje nam govore spiritualni ucitelji da prema putu do boga nema obilaska. Moramo se pomiriti sa svojom agresijom i strahom, postati svjesni svoje sjene i nastojati da se sjena integrira, a ne potisne.
Ljudi previse misle po logici crno ili bijelo, zlo ili dobro, slabo ili jako. Na pravom spiritualnom putu nije odlucujuce neko bombasticno misticno iskustvo. Put je cilj.
To je zivotni put, put ljubavi prema samome sebi i sa time prema nasima bliznjima. Put nas mjenja i to svako kad istinski na putu bude osjeti i vidi u svakodnevnici. Put prema ljudskosti i ljubavi koje rezultira iz iskustva istinskog puta.
Post je objavljen 19.01.2016. u 08:06 sati.