Kolodvor, onaj tipični jesenski povjetarac, negdje u Hrvatskoj na peronu s koferom u rukama i sa željama većim i od zvjezdanog neba. Mislim da još uvijek osjetim kakav je adrenalin bio ne u srcu nego pod mojim nogama, koliko sam jurila daleko od Hrvatske od sve te silne buke i prašine. Ostaviš iza sebe mnoge puteve, ciljeve, uspomene i ne planirano stupiš na tuđe tlo, kao totalni stranac. Mislim da sam tek sad naučila one profesorove riječi iz knjige Uvod u pravu, saznanje tko je stranac iliti osoba bez državljanstva. Mada me ovo naučila i puno većem značenju od riječi stranac, jer ovdje u Londonu nisi samo; ovdje moraš biti i sumoborac, nazvala bih to tako jer tragajući za ovim gradom vidjela sam mnoge zidine, prazne zidine bez smijeha, bez radosti i prijatelja, bez obitelji i slobode. Pomisliš da si ušao u ono kameno doba gdje je svakome dodjeljena neka uloga i u toj ulozi ti trebaš dati ono najbolje od sebe, a uloga nije puno tek čisto kralj ili rob ili nekim čudom vitez bez oklopa ( vidno nisi preživio). Ne osjetiš ovdje politiku nego se uklopiš u nju. Jedino se pomoliš svaki dan da ne izgubiš i ono malo sebe u svim tim zidinama jer vjerujem da rijetko tko tko se izgubio uspio se pronaći, jer ne kažu bezveze da tko jednom stupi u London ne vraća se, praktički te progutaju sve te siline predrasude i zidine. Da vidjela sam mnoga bogatstva, mnoga luksuzna mjesta i mnoga skupa auta, ali nigdje toplinu grada; samo nervozu, žurbu i tko će skupiti više para. Šteta dalo bi se uživati i u lijepim krajolicima. Misli me ponovo vraćaju na toplinu rodnog grada i toplinu najdraže mi države, labudove, travu i ono malo ljudskosti što još uvijek postoji na zemaljskoj kugli. Ne uklopiš se negdje i lagano izumireš, ovdje svi žive za sate nakon posla dok tugu i samoću ubijaju u kapljicama alkohola ili na nekim nemogućim provodima, radeći od sata do sata od mjeseca do mjeseca kako bi si mogli priuštit odmor negdje u drugim zemljama i vraćat se na opet staro mjesto. Nije to život, i nebo je uspavano takvim ritmovima ljudskog hodanja. Željela sam tako mnogo, ali ne u ovoj zemlji. Nije ovo obećana zemlja, ovo je zemlja robova pod uspavanim nebom.
Post je objavljen 18.01.2016. u 22:09 sati.