NIkad me nije posjetila,
ali jedan telefonski poziv bio je dovoljan
da me zatoči.
u tmini se budim,
u tmini ležim
odlazim,
ponovno bježim,
osjećam ljutnju, osjećam tugu
dabogda te majka rodila.
Majka koja osavlja svoje dijete na kućnom pragu,
zvoni telefon,čujem buku,
djeca trče oko mene,
Vlada strka, nemir i bijes,
kaos vlada.
dabogda te majka rodila
vječito se pitanje nameće u mojoj glavi,
zašto si me ostavila?
da budem mrtvac?
da trunem u paklu?
da dočekujem zoru sa podsmijehom na licu.
da osjećam srdžbu,
da me svaki puta kada pogledam druga muška bića prožima strah?
strah od neuspjeha
što bi bilo sa mnom majko, da nisam ovdje?
da li bi ikada tražila i dovikivala moje ime
dali bi htjela vratiti svoje milo dijete.
da li bi ponovno pobjegla,
jer, da, samo to znaš majko,
bježati ...imala si pravo izbora,
odabrala si svjetlo za mene,
Odabrala si da ću otvoriti oči i živjeti,
vidjeti ljepote koje život pruža,
i disati, i voljeti, i poštivati,
hvala ti na tome
ja se ne ljutim, zaista.
što bi sa mnom bilo da si ostala živa?
bi li se odrekla još jednog djeteta u nizu,
dabogda te majka rodila
sanjaš li me majko
prizivaš li me ikada ?
jesi li na sigurnom sada?
jesi li pobjegla, je li ti dobro na onoj strani svijeta.
reci mi , govori sa mnom!
Zašto šutiš zaboga?
reci i idi kao inače.
Osjeti gnjev i srdžbu moga brata kojeg si ostavila,
da luta pustim ulicama, tko zna gdje je sad.
To je sve zbog tebe majko.
Ima li novaca, ima li krov nad glavom,
što li se zbiva u njegovim mislima
pitaš li se kad majko?
koja je naša svrha reci mi,
jesi li nas rodila da budemo uzor,
da kujemo nadu i gradimo bolji svijet.
Bolji od tvojeg to zasigurno.
što bi li se desilo da si ostala živa?
o da sam ti barem vidjela pogled na licu
kad sam ti postavila pitanje
osjetila bi trzaj svojih ruku
i suzu u oku koja čeka da sklizne po mom licu
o majko,
o majko.
jesi li bila dobra žena?
kako se uopće zoveš?
otkuda dolaziš?
o majko ja te ne prezirem, ja te zapravo ni ne mrzim
pa ja te ni ne znam, a stranca ne mogu voljeti.
Jer nakraju svake balade ne osjećamo više ništa,
o tebi mogu samo mjesečariti jer ti crte lica vidjela nisam.
Nadam se da me sad gledaš i ponosiš se svojim djetetom.
hoćeš li se ikada vratiti?
barem mojim snovima, ili ćeš me zauvijek ostaviti?
želiš li i uistinu bolji život za mene ili te samo sudbina i zla kob
natjerala na to?
Oslobodi me okova majko,
pusti me da dišem,
jer ja sam ptica, ja sam nebo,
plavetnilo se pruža,
poniru mi suze, suze radosnice.
Jer ja te eto nisam poznavala,
ne znam tvoje navike,
ne znam tvoje mane,
Kvragu, ne znam ni smiješ li se uopće
Plačeš li kada za nama
osjećaš li sram ili tugu?
Jer ja te eto ne poznajem.
TIisi za mene žena koja me radila i
hvala ti na tome, ali ja te mogu zvati majkom.
Dabogda te majka rodila.