U tamnom prostoru čistog neba, u kutku nedovršene staze, u nekom snu koji se ne sanja, u poetsko-filozofskoj šetnji mozgom, tom neusklađenom sivom tvari, naletjeh na bol, tamnu kao noć.
Kako mi te lako mogu oduzeti?
Oduzeti? .. a imamo li jedno drugo?
Postoje li naše šetnje kroz visoke trave kišnih noći, postoji li led otkud me gledaju tvoje oči, postoji li bijeli grad gdje si me grlio, nepostojan i nemiran, u dubini plitak, na površini dubok?
Ne znam.... između dva vala šutnje caruje mrtav mir, kao višeglasje što u nama ne odzvanja, ne budi poziv.
Tvoj šapat, kao šapat noći, a iz tog mrtvog jezera šutnje izrasla je bol, tamna kao noć.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica