Kad si rekao da je zadnja Charlijeva karikatura obično prodajno smeće i da je trgovina ljudskim sudbinama unutar medija, specijalno ovog medija, oko kojeg se digla prašina s idiotima ubojicama i ubojstvima idiota, doživjela procvat, možda pik upravo ovom njihovom objavom nisam ni trepnuo. Kužim što želiš reći na svoj buntovnički način. Protiv svega.
Objašnjavao si, uvijek glasnije nego što treba, kao da u birtiji osim nas dvojice za stolom, svi ostali trebaju čuti opservacije na zadanu temu ili na bilo koji drugi kurac o kojem pričamo.
I onda, u tom nekom trenutku prije nego sam se digao i otišao udahnuti svjež noćni zagrebački zrak…
Trgovina je jedino što vrijedi, rekao si.
Izašao sam. Onako u košulji, da me malo prožme hladnoća večeri, spomenuti zrak i oplemeni pokoji mirisni cvijet.
Trgovina je sranje, mislio sam. Evo, upravo se nama trguje. Na nekim drugim instancama, neki nama nepoznati ljudi crtaju svoju bolesnu shemu, svađaju se oko poslova za koje mi nemamo pojma da postoje ili oko onih još nepostojećih, biraju i prebiru po njima s toliko nama niskim i nerazumljivim pobudama, sa strašću predatora, ustima punih slina, opisuju svijet oko nas, sa strašću lešinara otkidaju zadnje kapi života i pretaču ih u svoj budući. Slažu sliku.
Miris je poprati. Zadubljen u gađenje stvarnosti nisam vidio lice.
Ušao sam i rekao da je trgovina sranje.
Naravno da si reagirao i potrošio pola sata i skoro cijelo pivo kako bi me izveo na pravi put, kako bi me naveo da progledam i vidim tvojim očima, kako bi razumio da trgovina i resursi koje ona nudi, jedino mogu promijeniti svijet.
Kao Charlie? pitam te.
Prodan u previše primjeraka zbog zajebancije s malcem.
Premalo – kažem. Premalo je ljudi razumjelo poruku. Ljudi su lijeni i ne žele razmišljati. Treba im jedan Charlie. Treba nam jedan Charlie.
U toaletu koji je imao samo jedna unisex vrata, veliko je predvorje s dva lavaboa. Perem ruke pažnjom i koncentracijom. Ritual. A uopće nisam u tome, ponajmanje u pranju ruku. Osjetio sam na samom ulasku.
Izlazi s mirisom. Dižem glavu i gledam u susjedno zrcalo, hvatam pogled, osmijeh i pitam: Što ti kažeš na zadnju Charlijevu karikaturu?