Ne sanjaj,bude jezivo!Kad ti netko tako poželi laku noć onda znaš da zna da istinu.Da,snovi su jezivi,znam ja i svi mi koji sanjamo i toga se sijećamo,znam ja i svi oni koji predviđaju....Slučajno...Ona mala vojska ljudi koji znaju da je to talent koji treba cijeniti u sebi i ne živjeti od njega....
Neću govoriti o poslovnom aspektu snova i predviđanja....Govorit ću o onome što je ujedno fascinantno i zastrašujuće istovremeno....
Većina ljudi se ne sijeća svojih snova,mene je to oduvijek zanimalo,pa sam malo istraživala.....Ne toliko kao neki da tome posvetim cijeli život i vrijeme,ali povremeno bi me zanimalo pa bi proguglila....Ne pričam o tome svakome,niti o tome pričam često,kao što ni ne pričan o činjenici da san imala leukemiju prije sad već više od 15 godina....Nije to stvar koja meni smeta ili kako već...To su jednostavno činjenice koje se ne tiću svakoga.....Osobne su,a kad je nešto osobno samo V.I.P. populacija vašeg svemira ekskluzivni pristup.....Nekim ljudima ne kažete jer znate da neće razumijeti,nekima ne kažete jer znate da ih to zamara ili pak zato jer nije bitno za vašu prirodu odnosa.....
Isto je sa snovima i predviđanjima.Postoje ljudi koji točno znaju o čemu pričate,a postoje ljudi koji će vas gledat ko kompletnog luđaka....Neki će vam se divit jer pogodili ste ishod situacije na temelju 10 minutnog poznanstava,njima izgledate ko jebeni mađioničar..."Wow,kako si znala?"Znala sam! jednostavno,ne treba bit maher da pročitaš ljude,samo trebaš bit spreman na bilo kakvu verziju priče....Znate ono kad pišete knjigu pa je date onom nekom liku da je pročita prije nego je izdate....On zapravo ne zna šta ga čeka,on čita nepoznanicu,kad završi kaže okej,dobro je ili je loše,trebalo bi promjenit taj i taj dio....Tako i ja čitam ljude kao zasebne cjeline,ja ih kasnije ne korigiran,jer večina njih nije ni vrijedna izdavanja....Nije moj žanr,pašu više nekom drugom izdavaču...Da se dalje ne odmičem od teme,vračam se na snove...Prije spavanja obično osobi s kojom pričam kažen lipo sanjaj,nekako mi je osobnije nego da kažem laku noć....Laku noć kažeš globalno,svima,to je univerzalni pozdrav pred noćni rastanak....Lijepo sanjaj kažeš nekome kome zaista želiš lijepe snove.....
Ne sanjaj,jezivo je!Kažeš nekom koga razumiješ....Kažeš nekom tko te plaši i fascinira istovremeno.....Koliko god da zvuči suludo....Nitko ne voli proroke,ljudi ne vole kad im netko providi budučnost...Nitko ne želi proročansta babe Vange koliko god ona istinita bila,svi se boje vještica u svojoj blizini...Lijepe su,s crvenim kosama i jakim ružem,u crnim haljinama,s šašavim šeširom,s metlom u ruci.....Ali koliko god da te privlače toliko te tjeraju,bojiš se,jer začarat će te....Vještica je....Izdominiran si strahom iako nikom to nije bila namjera...
Glupo će zvučati da počnem pričat o magiji i kako ona postoji,dio ljudi će se složiti dio neće,bilo kako bilo,magiji treba pristupati oprezno....
Nije magija kotao vode na vatri pa da u njega dodaješ žablje krake,tri trake paukove mreže i oko krokodila,pa to sve dađ na ispijanje uz keksić umjesto šalice čaja....Magija je ono kad osjetiš da letiš iako hodaš po tlu....Magija je kad pomisliš da ne možeš voljeti više nego šta voliš trenutno,magija je kad pored cijele okoline ti vidiš samo jednu točku,dok je sve ostalo u magli....Magija je nešto što si stvaramo sami....Onaj trenutak kad znamo da ne postoji ništa što bi rađe trenutno radili osim bili u trenutku u kojem jesmo....
Magičan je osmjeh koji dobijete kad se pojavite u nečijem vidnom polju...Znate onaj zagrljaj iskreni i najsnažniji i to vam je magija....Ali svi se mi bojimo čarolije.Mislimo da će nas zarobit....Koliko smo crtića pogledali...Koliko je puta vještica zarobila divno stvorenje,pa se našao neki junak da spasi stvar.....Mi danas skrivamo se od vještica,ne vjerujemo u vile,bježimo da sami sebe spasimo i ubijamo junake jer im ne damo priliku za herojski čin....
Ne sanjaj,jezivo je!Jezivo je,do te razine da sama sebi često puta ne povjerujem,ali ako je to način da živim svoju bajku,reci mi gdje da se predbilježim....Preživit ću i trolove i zvijeri i kule i šume i lovce i čarolije sigurna da kao i na kraju svake bajke postoji hrabri princ.....
Bajke nisu priče o povlaštenom statusu i novcu...Bajke su priče koje nam govore da novcem ne možeš kupiti sve...Ne može te spasiti od nesreće koja ti je suđena niti te može spasiti od sudbine,a pogotovo ti ne može kupiti sreću....
Sve što trebaš je vjera da dobro na kraju uvijek pobjeđuje i da nije bajka ako ne završi sretno....
Ma ne trebaš mi vjerovat,ni sama sebi često puta ne povjerujem...Vjeruj sebi,tako si najsigurniji....Da bi te vila spasila,vještica te prvo mora zavesti i prevariti....Znate kako kažu...Uvijek postoji netko tko te ozlijedi i netko tko tvoje rane zaliječi....Tako je to u životu,ne možemo svi biti heroji,netko mora biti i negativac......
Ti ne vjeruj kad ti kažu da magija postoji,jer jezivo je...Vjeruj onome čega nema,to nije strašno....Strašno postaje,kad shvatiš da te zarobilo nešto što ne postoji....Puno jezivije od magije....Puno veća čarolija...Nevidljivo,a postoji....Strašnije od vidljivog što ne postoji....
Sanjaj,nek je jezivo!Strahove možeš pobjedit jedino ako se s njima suočiš,jedino tako shvatiš da i nisu bili toliko strašni i da ti nisi tolika pička kolikom se smatraš...Dok te tvoja magija štiti siguran si od uroka,prokljuvit ćeš vještice,izbjeći trolove,prohodati šumu,osvojit kule....Tvoj hrabri duh je najveća magija koju nosiš u sebi...Ti si zapravo najveća čarolija koju posjeduješ,sve ostalo su sitni dodaci,šminkerska dodatna oprema...
Magija je kad te istovremeno fascinira i plaši
Post je objavljen 15.01.2016. u 15:19 sati.