Marketing
Crna legenda šume Hrastibor 7
Grimizna Kćer Oluje
Bitka je sve više poprimala žestoki karijer, sve se pomiješalo, raznobojne Inca tunike, ogrtači, perja, mutni sjaj oklopa i štitova i blještavi sjaj kaciga i oružja ... Athumanunh je morao nešto učiniti ... 'Grimizna Kćer Oluje!' prošapuće Athumanunh, ali dovoljno glasno da ga je čuo Alcalar koji je bio najbliži Athumanunhu kao njegov osobni escudeiro (pobočnik, štitonoša).
'Senhor, nemojte sada izgubiti razum, ako brzo nešto ne učinimo progutat će nas ovaj metež! Zabrinuto je povikao Alcalar Athumanunhu, no, on nije mogao znati i razumjeti zašto je i koga Athumanunh nazvao 'Grimizna Kćer Oluje'.
Athumanunh zapovijedi hidalgo arkebuzirima neka svoju paljbu skoncentriraju na Chanko zapovjednike: 'Gađajte one koji nose crno bijele tunike i imaju pera na kacigama! Nakon toga objasni hidalgo planinskim samostrijelcima da svoje strijele skoncentriraju na noge Chanko ratnika, a Alcalaru i ostalim konjanicima zapovjedio je da ga tijesno prate u bitki ...
Na kakvu je to ideju došao Athumanunh i koju je to taktiku zamislio ... sada počinje priča o Wiphali. Dakle, Inke su svoje carstvo dijelile na četiri regije koje su odgovarale njihovom poimanju strana svijeta. Tako zapravo Inke svoje carstvo nazivaju Tawantinsuyu. (Ako sada Athumanunh prevede s quechua dijalekta to bi trebalo izgledati ovako: tawa – četiri, ntin – skupina nečega, suyu – regija)
Dakle, Tawantinsuyu – četiri regije, a to su redom Qullasuyu, Chinchaysuyu, Cuntisuyu i Antisuyu. Zapravo to je sedam puta sedam kvadrat podijeljen na manje obojane kvadrate poredanih točno određenim slijedom. Svaka od sedam boja ima svoje točno značenje i predstavlja određeni događaj i ceremoniju (festival), a redoslijed istih opet govori kojoj regiji Inca Tawantinsuyu pripada.
Odjeća, ali i sve što se može obojiti boji se na način misteriozne Wiphale (kvadrat sedam boja točno određenog redoslijeda po Athumanunhu). Athumanunhu je trebalo dosta vremena da napokon shvati taj redoslijed boja, a sve kao i uvijek zakompliciraju ljudi (mi, današnji ljudi, homotehnicusi kako nas sve zajedno ponekad Athumanunh naziva).
Danas Inka Wiphala predstavlja simbol otpora raznih gerilskih skupina koje se ne slažu sa izabranim vladama. Zastava današnjeg grada Kuska (Cusco), nekadašnje prijestolnice Inka Tawantinsuyu pokušava slijediti staru Inka Wiphalu, ali nije isti raspored boja. Današnje aktivističke skupine također imaju zastavu 'duginih boja' koja podsjeća na Wiphalu Inka, ali to nije to!
Niti su Inke imale zastave, niti njihova Wiphala predstavlja spektar duginih boja niti nešto slično ... Wiphala pripada Inkama, a redosljed boja pomagao im je u njihovom međusobnom dokazivanju identiteta i pripadnosti 'carstvu četiri regije'.
Čak je i Athumanunh u metežu bitke spomenuo riječ duga ('Grimizna Kćer Oluje' po Athumanunhu) No, Athumanunh je Athumanunh i samo je njemu razumljivo i samo je njemu svojstveno i dozvoljeno lutati tajnama što tako dobro su skrivene, a zapravo su vidljive i pripadaju ljudima i njihovim snovima, jer po Athumanunhu mitologija drevnih i starih naroda i nije ništa drugo do 'Snova Čovječanstva' ... ili 'čudnovato sjeme' iz kojeg će se znatno kasnije razviti ljudska religija i filozofija ...
Post je objavljen 13.01.2016. u 21:44 sati.