Pogled kroz prozor i gledam ovo proljetno sunce...a baš te proljetne zrake me nose daleko u sjećanja i misli..otputovao sam negdje daleko.. daleko u ljepše vrijeme...jedno proljeće...prekrasna noć,mjesec.. i ti..na proplanku gdje smo stajali....gdje sam osjetio tvoje ruke,tvoje prstiće prvi put na svom tijelu.... tako nježne..neznam što je bilo toplije.... tvoj dodir ili toplina prekrasne proljetne noći...kao da je jučer bilo.. toliko je velika čežnja za tvojim prvim pogledom.. iako je bio mrak .. i samo su lagana svijetla gorila..tvoje oči su bile sjajne kao zvijeda na nebu... I tada nisam tužan.. jer ta sjećanja ne dopuštaju tugu ni sjetu.. prelijepa su.. od putujem rado u to proljeće..gdje smo se upoznali.. gdje smo bili jedno.. nerazdvojni.... Sudbina je tako htjela ..da nam se putevi spoje... možda se i opet poigra i možda ponovno.....i nikada nas više ne razdvoji... Kad je nešto lijepo,lijepo je... To je jedan divnan poklon da nam sjećanja nikada ne uvenu..tvoj lik..tvoje ime..tvoje sve, uvijek je tu na usnama mojim i pred očima... I uvijek tako putujem sa tobom u sjećnja.. jer ostaje mi iluzija za novi susret.. ostaje mi ljubav koju smo osjetili.. ostaje mi i ona lijepa suza u oku koja se na sjaj sreće pokazala.... jer ponekad je i od sreće jedna suza niz obraz klizila..i ta suza ostaje dugo i duboko u meni... kroz nju osjetiš sve lijepe dodire..riječima, rukama, tjelom, i mislima.. osjetiš obje strane ljubavi.. osjetiš da si to predivno vrijeme bio voljen.. da je ljubav bila puna strasti, a strast puna ljubavi..svaki nježni dodir živi s tim....zato tu suzu čuvam i nedam je nikome... ona me vodi na daleke puteve sa mojom iluzjom da ćemo se opet sresti, ali onda zauvijek...
Nedostaješ,neopisivo...
Post je objavljen 25.03.2016. u 07:18 sati.