Marketing
I tako odlaze...
Nije mi nikad Bowie bio među deset glazbenika. Nisam imao ni sve njegove ploče i kazete poput npr. od Claptona. Nisu mi se pretjerano sviđali ni njegov izgled niti nastup. Ipak od svih glazbenika je daleko najviše uticao na moj život.
Pitali su ga tako da zna li, i ako zna, zašto su karte za njegove koncerte daleko skuplje od onih za koncerte sličnih zvijezda. On je rekao da zna, da on sam inzistira na tome jer ne želi predugo nastupati, da želi što prije skupiti što više novca da postane neovisan o svemu i što prije svima može reći tko vas jebe. Čitajući to čvrsto sam, iako tad u krizi, odlučio i sproveo završiti fakultet, ono da me ne bi na radnom mjestu zajebavao netko tko ima manje škole od mene. To je bilo vrijeme kad su diplome još bile važne.
Intenzivno sam slušao "Heroes" kad je ovdje izbio rat. Iako nije otvoreno antiratna stvar kao neke Lennonove uz nju sam odlučio kako ću se dalje ponašati u devedesetima, gledajući s odmakom jedino pogrešno što sam napravio je što nisam prihvatio posao u Njemačkoj, trebao sam znati da za ove prostore nema nade.
Još jedna njegova izjava me usmjerila na životnoj prekretnici, znam da su bile tri od tog čovjeka koji je pao na zemlju, ne mogu se trenutno sjetiti treće, što Bora otpjeva: svirao je David Bowie i pauci s marsa/tad smo bili kao novi/a sad smo farsa.
"Možemo biti heroji samo jedan dan
možemo biti mi samo jedan dan."
D. Bowie
p.s.
Tak sam ja sebi preveo, možda i ne ide baš tako tekst, nikad se nisam ufuravao, uostalom koga briga što je pjesnik htio reći.
Post je objavljen 11.01.2016. u 20:11 sati.