Problem sa životom je u tome što taj gospodin ima crni pojas svih najopasnijih borilačkih vještina. Ne možemo ga savladati, a ne možemo ni odustati od toga da se s njime povremeno dohvatimo. Jedino što nam preostaje je razviti i usavršiti vještinu podizanja sebe samih s poda na koji nas majstor baci kad god mu se hoće.
Rečenom gosponu omiljena je zabava uvijek nas iznova stavljati pred kojekakve ispite svega i svačega. S obzirom da je moje temeljno iskustvo s tim testovima propadanje, nekako sam izgubio volju za tu igru.
Umjesto toga smislio sam drukčiju zabavu, takoreći protuigru. Suočen s raznoraznim formularima prepunim svakojakih kriterija, standarda i zahtjeva, a u svrhu svih mogućih procjena i ocjena, s formularima dakle koji većinu nas tjeraju u neko ja-nisam, ja-nemam ili ja-ne-mogu, nisam dosad smislio ništa bolje nego da spomenute 'tiskanice', umjesto da ih popunim, uredno nekoliko puta presavijem, napravim od njih aviončić, i nježno ih lansiram pokušavajući autore formulara veselo pogoditi posred nosa.
Ali gospodinu s crnim pojasom to se sve skupa nimalo ne sviđa, pa me tada, s velikim zadovoljstvom a reklo bi se i opravdanjem, složi na pod. S takvog jednog poda šaljem i ovaj post.
Post je objavljen 11.01.2016. u 17:42 sati.