Neslozni tako među sobom, stadose se razilaziti kadli im Pavao reče jos jednu riječ: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reče ocima vasim:
Idi k tomu narodu i reci mu: Slusat ćete, slusati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!
Jer usalilo se srce naroda ovoga: usi začepise, oči zatvorise da očima ne vide, usima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim."
ovo mi se uvjek cinilo vazno "te se ne obrate pa ih izlijecim" kako se ovo moze primjeniti na danasnje vrijem, ili na stanje duha ili razumjeti.
Ove riječi proroka Izaije (Iz 6,9-10) pet puta se spominju u Novom Zavjetu: Mt 13,14; Mk 4,12; Lk 8,10; Iv 12, 40 i Dj 28,26-27 koje i ti navodiš. Vidim da citiraš Jeruzalemsku Bibliju, čiji je prijevod meni malo teži i nejasniji, premda je najnoviji, za sada. Ja se uglavnom služim Rupčićevim prijevodom jer mi je njegov prijevod razumljiviji.
Ovo "izlječenje" definitivno znači "Božje spasenje" što se već dade naslutiti iz slijedećeg retka Djela apostolskih: "Neka vam je, dakle, svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni će poslušati!"
Nakon što je svojim rimskim slušateljima "od ranog jutra do kasne večeri" Pavao govorio o Isusu i sve im rastumačio, jedni su povjerovali, a drugi nisu, jer nisu htjeli. Isto to iskustvo imao je Isus kad je propovijedao: nakon toliko propovijedi i čudesa, neki Židovi su ostajali tvrda srca i slijepi kod zdravih očiju. I onda im je Isus isto ponovio te Izaijine riječi u malo skraćenom obliku kod Marka, gdje je ta riječ : "da ih ne ozdravim" zamijjenjena sa: "da im ne bude oprošteno".( To je prijevod dr. Rupčića. ) U svakom slučaju redoslijed bi trebao biti ovakav:
slušanje < prihvaćanje - obraćenje < oprost i spasenje. Židovi su stali već kod ovog prvog koraka.
Nisam bibličar pa je ovo samo moj pokušaj objašnjenja.
Izlječenje ovdje znači prihvaćanje spasenja, zbog kojeg je Isus i došao na ovaj svijet. Neki su prihvatili, drugi nisu. Isto kao i danas. Židovi su Isusovo, a i Pavlovo, propovijedanje prihvaćali samo do one granice, koja nije narušavala njihovo shvaćanje. Sve drugo su odbacivali. To je Pavao doživio i ovdje u Rimu.
U drugom smislu tjelesno ozdravljenje i obraćenje sigurno su u najužoj vezi. O tome bi više mogli reći karizmatici i oni koji su to snažno doživjeli. Postoje mnoga svjedočanstva da su ljudi, nakon što su se obratili i očistili dušu od grijeha, i ozdravili. To mogu i liječnici objasniti, sa čisto prirodne strane. Kad čovjek riješi neke stvari u svojoj duši, kad se olakša u ispovijedi i kad nestane taj stres, organizam, oslobođen teškog pritiska, lakša svladava bolest i dolazi do ozdravljenja.
Sad nek netko drugi nastavi!
Pozdrav i blagoslov Božji
http://mvko.blog.hr/
Post je objavljen 11.01.2016. u 10:03 sati.