Pregled posta

Zašto volim i što ja znam o "živi i pusti druge da žive"

Zašto volim ovaj blog...Oduvijek sam tu kad drugima treba savjet,često puta taj savjet se pokaže korisnim.I nije ovo pisano u kontekstu da hrani moj ego.Ovaj put mi nije namjera narcisoidno pričati o tome koliko sam neponovljiva....Nešto drugo želim reći.Kad su u pitanju dobri savjeti ja sebe često ne slušam...Svoje savjete zaboravljam primjeniti na sebi.Blog je dobar način da se podsjetim da možda i nije toliko loše slušati sebe.Uvijek svima govorim da slušaju sebe,da su svi odgovori u njima i da si daju vremena,da slijede svoje snove i uživaju u životu,dok sama istu filozofiju zaboravim primjeniti na sebi.Jer za mene ima vremena,svijet ne može čekati.Zaboravljam da san i ja dio tog svijeta i da zapravo ni ja ne mogu čekati.
Ljudi ne idu za tim da su dio svijeta i da je svijet dio njih...Ili su usredotočeni na sebe ili su usredotočeni na druge....Sredina je nezamjetna.
Ili vam je stalo do svega ili vam je stalo samo do sebe...Ja sam čini se izvukla deblji kraj....
Zašto volim chat....Nije to da nemam života pa ne znam kako bi kvalitetno iskoristla višak svoga vremena....Počelo je kao način suzbijanja dosade,pretvorilo se u nezamjenjivo iskustvo....Shvatila sam koliko nesvrstanih postoji na ovom svijetu,koliko je moguće učiti od drugih....Npr. tu san čula za neke bendove koji su mi danas na top listi,čula san izvrsne preporuke za filomeve,korisne savjete za umjetnost,razmjenila recepte i doznala kakve zanimljive namirnice čovjek može pronaći...Doznala san za nove umjetnike,upoznala arhitekte,građevinare,pravnike,ekonomiste,novinare,analitičare,....Doznala da arhitek iz Bostona mjesečnu plaču ne može potrošiti u pola godine života u Hrvatskoj,....
Zanimljivo je,otkrila sam cijeli jedan svijet kojem mogu otići kad mi ovaj postane naporan....Djeluje rasterečujuće....
Zašto volim dizajn iako još ne zarađujem od njega?Volim ga jer imam dojam da konsturiram nečiji subjektivni svemir.....Da projektiram cijeli čovjekov svijet unutar 4 zida,cijelu njegovu bit,sve ono što on jest.....Nema večeg zadovoljstva od činjenice da kad uđete u prostor imate dojam da ste dio te osobe,dio njenog svemira....Da o njoj znate dovoljno da se osjetite važnom česticom tog sistema....
Danas je dan kad je umro David Bowie i kako to već biva odjednom su svi kolektivno počeli tugovat...Ja ne znan jesam li jedina koja je primjetila da je umra u 69 godini i jedino šta mi pada na pamet je činjenica da je umra godinu ranije ili kasnije ne bi bilo dovoljno dobro...69 jer sixtynine....Svi znamo šta to znaći....
Zadnjih par dana stvari koje san pretpostavila se počinju pokazivat točnima i zapravo nisam toliko iznenađena....Nekih situacija mi je žaj jer znan kako će završit,a zbog nekih mi je drago....Takav je život...Trudim se i dalje mi nije jasna ljudska potreba da se miješaju u tuđe živote.....Da mi netko iz čista mira kaže prestani to radit.Ne triba ti to u životu....Prijatelji dragi ni vama puno toga ne treba u životu.....Ne treba vam nova torba,ne treba vam cijeli dan provest u krevetu,ne treba vam tipkat na mobitel kad ste s nekim u društvu,ne treba vam solit pamet drugima.
Svi se mi znamo naljutit kad nam netko drugi dijeli korisne savjete,a sami sebe ne vidimo.....Kad ti kažem da se ponašaš djetinjasto jer nisi u stanju sjest za stol i porazgavat s nekim odraslo i odgovorno nakon tolikih godina,kao što ti uvijek savjetujem,ako nisi sposoban/na uzet svoj život u svoje ruke,ne vidim zašto bi ja trebala poslušat tvoj savjet kako bi ja kvalitetnije mogla iskoristit svoje vrijeme....
Ja volontiram na nekoliko mjesta,dnevno san na raspolaganju nekolicini dragih ljudi koji su dio moje svakodnevnice i ponekin padobrancima koji požele biti dio iste kad im je potrebno,ne ljutim se i uvijek sam tu,idem na faks,radim sa strane....Kad uleti nešto i opet te ne osuđujen zbog tvojih životnih izbora i ne kažem ti da išta mijenjaš na sebi....I jebeno mi nije jasna tvoja potreba da mijenjaš mene u stvarima koje se tebe ne tiču...
Možda je glupo i naivno od mene,možda bi bilo logičnije da ljude pretpostavljan sebi nego da se postavljam u svačije cipele....Ili bi bilo jednostavnije...Nije ni bitno
Ne želim mijenjat stanicu na sebi,al ideš mi na kurac....Svako ponaosob tko mi dođe s takvim stavom...
Trebala bi više izlazit,trebala bi manje bit na chatu,trebala bi instalirat viber,wattsapp,trebala bi kupit novi mobitel...Znan i ja jebeno da bi trebala novi mobitel,al moj svijet nije toliko novčano savršen ko tvoj....Puno toga bi ja na ovom svijetu trebala,ali jebemu sunce trebali bi i vi pojedinci počet živit svoj život i pustit druge da žive......Jer niko ne želi dejt s vašim prijateljem jer vi mislite da sad kad ste se vi zaljubili svi trebaju bit zaljubljeni...Zato jer se vama ne studiras,svi bi trebali prestat studirat,jer se vama ne volontira nitko ne bi trebao...Jer se vama pije kava u ponoća svi bi trebali pit kavu u ponoća....Svatko od nas ima svoj ritam i jebeno nam se ne prati vaš,ubacimo vas u raspored kad nam se ciklusi poklope i to tako ide....Ne obećavamo stvari koje ne možemo ili ne želimo napravit...Ničiji život nije savršen,sranja se uvik dešavaju,ali ko si ti da meni zabrinutno objašnjavaš kako imam pametnijeg posla u 1 ujutro...Dok na uhu držin mobitel i slušam probleme prijateljičine prijateljice i paralelno čakulan o autičima na daljinski dok se vrte stare pjesme na youtubeu s nekom fizički nepoznatim,a opet tako zanimljivim da mi nije tramak komunicirat s njim.....Istovremeno dok radim 3 posla.....Jel ja tebi govorim išta za tvoje upitne komunikacije....Ko će se kome javit i koliko će ko čekat da odgovori....I šta koji smajlić znaći...
Puna kapa mi je više licemjerja...Ljudi koji se pred nama prave divni,a iza leđa nas osuđuju i govore loše,ljudi koji prije povjeruju strancu sve lovačke priče nego prijateljima koji su tu bili cili život,mrzin kad ljudi zaboravljaju što in je sve oprošteno i koliko su teške posljedice njihovih postupaka bile.....Lako je sada pravit se da se to nije dogodilo,pretvarat se zbog srama ili želje da su to svi zaboravili....Oprostit se može,ali zaboravit ne.....I kako ti možeš nakon svega pravit se dostojan tog oprosta dok širiš laži i uvjeravaš ljude kako ti znaš bolje od njih.....A sami su tvoju trenutnu situaciji živili nekoliko godina....Nekoliko godina prije tebe....
Iskreno ljudi,nije me baš briga koje ćete odluke donit za sebe,jer to je vaš život,ali nemojte se dovest u situaciju da se jednog dana probudite i shvatite da svi ti ljudi do kojih tobože držite više nisu tu...Ne zato jer su ljuti i jer vas sad odjednom mrze,nego čisto zbog činjenice da svatko od nas ima svoj ritam i ti ritmovi se sve rijeđe preklapaju....I doć će trenutak kad taj ritam nećeš moći uskladiti sa svojim,samo iz jednog razloga,jer si u nekom momentu prestao pratiti ritmove drugih.....Ali šta ja znam o ljudima,ionako je svak najpametniji za sebe....

Post je objavljen 11.01.2016. u 21:59 sati.