Zvuk grmljavine i bljeskanje munja poput stroboskopskih svjetala na rave partiju.
Potom prolom, krupne kapi, zid od kiše.
I opustjeli dokovi.
Odnekud pristiže tragičan akord udaren na crkvenim orguljama i biva zadržan dugo
kao da je netko sjeo na trubu automobila i ne skida se s nje.
Jedan te isti akord. Bruji. Kroz noć. Kroz kišu. Kroz praskanje. Kao ludilo.
Ispunjava zrak, ispunjava prostor, ispunjava misli.
Oluja prestaje, ali akord ostaje…
Ne mogu ga rastaviti na proste faktore, reći:
to je točno tih pet-šest tonova koji ga čine!
To nadilazi moje sposobnosti.
To nadilazi sposobnosti mojih sumještana.
To zahtijeva apsolutan sluh jednog glazbenog savanta.
Akord kroz noć… bruji…
Ima li ovome kraja?
Je li to naša nova stvarnost?
Stvarnost kojoj se moramo prilagoditi ili izumrijeti?
Ovog puta gluhi su u prednosti.
Igramo se Odiseja, čepimo jedni drugima uši pčelinjim voskom.
Vježbamo čitanje s usana.
Izmjenjujemo papiriće s porukama.
Katkad netko izvadi vosak da utvrdi stanje stvari.
Akord kroz noć.. i dalje bruji…
Ja to nalazim uznemirujućim, ali i zabavnim.
Napokon se nešto zbiva u našem malom mjestu.
Tu misao prešućujem.
Nekolicina muškaraca odlučuje da krene u potragu
za izvorom zvuka,
ali džabe im posao,
izgleda da dopire iz nebesa!
Ukoliko je tako,
a čini mi se da jest,
The age of Aquarius is
so far away.
muzika za ugođaj: Aquarius
Post je objavljen 09.01.2016. u 22:08 sati.