U posljednje vrijeme i Poljska (uz Mađarsku, u skoroj budućnosti Veliku Britaniju) pokazuje da članice slobodno mogu biti neposlušne.
Dok se po političkom polju Hrvatske prostire gusta magla, točnije dimna zavjesa, u kojoj se teško može vidjeti što tko od političara misli i radi, dotle se na europskom političkom nebu pojavila (još jedna) sjajna zvijezda koja nepobitno ukazuje da sam s razlogom na prvo mjesto svojih 'mudroslova' stavio „Ceterum censeo EU delendam esse!“ (Uostalom smatram da EU treba razoriti).
Iako stidljivo, ipak se u masmedijima pojavljuju vijesti koje donose ovakve rečenice:
„Da je kojim slučajem u ovom trenutku Poljska sa statusom kandidata za ulaz u EU, vjerojatno bi pregovori bili u krizi.“
„No kad je jedna država već članica EU onda su instrumenti koji EU stoje na raspolaganju za njeno discipliniranje ograničeni, ili bolje rečeno nikakvi.“
Pogotovo ako je ta zemlja 'pozamašna' površinom i brojnog pučanstva.
Za one koji ne znaju o čemu se radi evo kratka informacija: poljska vlada želi čvrste katoličke vrijednosti pa je (zakonima; sve po zakonu, molim) ovladala televizijom i Ustavnim sudom.
Zna se kako se uvode čvrste vrijednosti. O tome nas uči povijest a i sami smo imali prilike to osjetiti, neki dosta bolno na vlastitoj koži tijekom „mračnih vremena“. O onima prije njih da ni ne govorimo.
To se, naravno, direktno kosi s lijevoliberalnim vrijednostima, tj. sa slobodom medija i neovisnosti sudske vlasti koje, kao jel', zastupa EU.
No kako to već ide u 'demokratskim' zajednicama država i naroda gdje nema 'diktatora' koji će provoditi 'totalitarnu' državnu politiku čvrstom rukom, onom koji se ne drži dogovorenog prije ulaska u zajednicu, možeš nakon ulaska lijepo staviti – soli na rep.
Naši političari, a nije ih malo, koji dijele slične sudove kao njihove poljske kolege trenutačno na vlasti, trebali bi zapamtiti i dobro proučiti ove metode čvrste ruke, kako bi i sami mogli donijeti slične čvrste odluke o stvarima koje im se ne sviđaju kod 'demokratskih' i 'lijevoliberalnih' europskih političara pa makar i ne bile katoličke vrijednosti.
Imamo mi i drugih, za EU spornih vrijednosti, zar ne?
Ako ovo (kao i slučaj Hungari) nije vađenje cigle iz 'monolitnog' zida zvanog EU, onda ja ne razumijem ni politiku ni što je to Europska unija.