Daleko iza polarne zvijezde, u bezvremenu titraja srca, na bijelom pijesku ispisujem stihove života, a sjećanja izviru iz tamnog mora podsvijesti, čak i ona kojih se ne sjećam, a proživljena su...
Dok se crveno Sunce raskošno objavljuje na nebu ovog toplog ljetnog dana, kap života kao bistra voda obavija čelo i ostavlja znak, dok u sjeni još uvijek nosim luč, da mi osvijetli put, čitajući tajne šifre tvog imena i tajnovito saznajem, da mi još ništa nije poznato...
Želim otkriti te čudne simbole iza kojih se krije San, zato me drži za ruku, okreni dlan i pročitaj one prelomljene linije, jer na lijevoj strani neba nema ništa, a usnama rascvalim od jutarnje svježine osjećam, da polarna zvijezda ipak tone u svoje more...
Još uvijek sjećanja, kao stražari vremena, stoje na vratima Sna i drhte u progonstvu tvog srca, a ti znaš da postoji onaj tajni žig što ga tako vješto kriješ od svih.
Ta stigma, samo tebi poznata, polako dobiva svoje konture i vidim uplakanog anđela iza tvog srca, smrznutog od smrtnog straha, kako te doziva i želi ti pokloniti ono najljepše što ljudsko srce krije – ljubav.
A ti još nisi naučio slijediti svoju sjenu života...
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica