U Matejevom evanđelju spominje se poklonstvo triju maga (mudraca) malom Isusu.
Mt 2, Poklon mudraca
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu 2raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.«
3Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. 4Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. 5Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
6A ti, Betleheme, zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji
među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pasti narod moj – Izraela!«
7Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. 8Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
9Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. 10Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. 11Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. 12Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Prema povjesnim podacima magi ili mudraci su bili savjetnici na kraljevskom dvoru što znači da su bili učeni ljudi, često učeniji od samih kraljeva. Tako je bilo u Babiloniji a i diljem tadašnjeg istoka. Kršćanska tradicija mitologizirala je odlomak iz Mt 2. pa se ovaj izvještaj evanđelja doima različitim od onoga kako se u običnom i propovjedničkom govoru predstavlja. Neki teolozi kažu- niti su sveti, niti su kraljevi, a ne zna se ni koliko ih je bilo. Cccc, jedino je istinito, pretpostavljam, da nisu bili kraljevi, ali da su postali sveci nakon poklonstva Isusu to je sigurno. I naravno da su bili trojica, jer to pokazuje broj darova. A i jer je skroz logično. A i ako se malo bolje razmisli teško bi se onda našlo (danas nikako) još mudraca koji bi se razumjeli u astronomske račune, i koji bi se htjeli udubiti u proučavanje zodijaka i to tako da su znali (svaki mudrac na svom jeziku) pročitati ime zvijezde i njezinu tajnu. Ime -Mesija- i tajna -Mesija je došao na svijet.-
Bili su to istinski mudraci čija je mudrost dolazila od Boga. I oni su to znali. Nisu znali da će se zvijezda pojaviti, ali su kao istinski 'vjernici' i znanstvenici onoga vremena težili u srcu da upoznaju Boga koji im daje mudrost. A živjeli su u poganskom svijetu i nisu poznavali židovskog Zakona. Pa se postavlja pitanje otkud im poniznost koja je temelj mudrosti, otkud im spoznaja da znanost dolazi od Boga, da je znanost zapravo samo otkrivanje tajni Božjih. Odgovor u Novom zavjetu nalazim samo na jednom jedinom mjestu a to je u Pavlovoj Poslanici rimljanima 2, 14-15, gdje se kaže da kad pogani vrše, vođeni naravlju, propise Zakona onda to dokazuje da je zahtjev Zakona upisan u njihovim srcima, o čemu zajedno s tim svjedoči njihova savjest. Savjest u kojoj se unutarnji sudovi međusobno optužuju ili i brane. Pa nitko od ljudi nema isprike kad krši Zakon. Temelj na kojoj se savjest odgoji za Boga i njegov Zakon je poniznost. Na toj kreposti rastu sve druge kreposti. Zato su mudraci pročavajući zodijak, konjunkcije zvijezda, vrijeme sezona, račun prošlog vremena i astronomskim kombinacijama mogli pročitati ime i tajnu zvijezde. Iz Mt 2,16 da se razabrati da je zvijezda izišla možda prije godinu dana od dolaska maga u Betlehem, jer je Herod tražio da se pobiju sva djeca ispod dvije godine (ovo dvije radi paranoičnog straha od novorođenog Kralja koji bi mu bio konkurencija) u gradiću od cca 1000 stanovnika, pa demografi smatraju da je pobijeno između desetero i dvadesetoro djece, ukoliko te godine nije bio beby bum (jedna vidjelica kaže 28-ero).
Nova zvijezda, koja nije bila upisana u kartama, nije bila na pogled veća od diska sunca i mjeseca, jer bi to bilo preupadno. Moguće da je bila u momentu kad je sišla nad kuću nad kojoj se zaustavila (evanđelista kaže-povrh mjesta gdje bijaše Dijete) i koju je osvijetlila svojim srebrnim svjetlom. Zvijezda je bila kugla koja je naličila golemom blijedom safiru upaljenom iznutra od sunca, iz kojeg izlazi trak u kojem se uz prevladavajuću boju safira miješa i plavetnilo topaza, i zelenilo smaragda, svjetlucanje opala, krvavi bljeskovi rubina i nježno iskrenje ametista. Sve drago kamenje zemlje u tom je traku. Ne veli uzalud Mojsije (Br 24,17) za Mesiju da je -zvijezda iz Jakova.
Još je zanimljivo kako su mudraci reagirali kad se zvijezda 'sakrila' u Jeruzalemu. Mudraci nisu znali da Bog nije htio da zvijezda svijetli nad pokvarenim Jeruzalemom, ali čim su mudraci izišli iz Jeruzalema i krenuli u 7 km. udaljeni Betlehem odmah im je zvijezda zasvijetlila i vodila ih sve do kuće gdje je mali Isus (oko godinu star) živio sa majkom Marijom i poočimom Josipom. Prije nego su krenuli iz Jeruzalema mučilo ih je u savjesti da oni nisu nešto krivi što se zvijezda 'sakrila'. Ali pomno ispitujući savjest došli su do zaključka da nisu krivi. Jer im savjest nije ništa spočitavala. Bile su to duše navikle na meditaciju (ne mentalnu) pa su imali najosjetljiviju savjest, izoštrenu stalnom pozornošću po oštrom samopromatranju (introspekciji) koje je njihovu nutrinu učinilo ogledalom na kojem se odrazuju i najmanje sjene dnevnih događaja. Oni su svoju savjest učinili učiteljicom, glasom koji upozorava i viče i na sami pogled prema nekoj zabludi, prema nekom ugađanju vlastitom 'ja'. Zato su znali da to bistro i strogo ogledalo ne može lagati i bili su sigurni da nisu krivi što se zvijezda nad Jeruzalemom za kratko 'zagasila'.
Dakle, tri mudraca su stvarno bili veliki po nadnaravnim krepostima, po znanju, ali i po materijalnom bogatstvu. Ali su osjećali da su ništa- prah na prahu zemlje u odnosu na Boga koji stvara svjetove jednim svojim smješkom.
Zlato označava kraljevsku čast, tamjan svećeničko dostojanstvo, a smirna označava proročku ulogu, a proroci su radi svojih beskompromisnih stavova često bili ubijani, kako je i Mesiji prorečeno da će biti ubijen.
Smirna se osim kod ukopa koristila i za svećeničko pomazanje, pa je, mislim, to označavalo ono što kao darove posjeduju svi kršćani (ne mlaki, a takvih je danas ogromna većina) koji se zovu -kraljevsko svećenstvo. I koji su nanovo rođeni u Duhu, što je zapravo jedini pravi Božić koji se tada dogodi u čovjeku u jednom od 365 dana u godini.
Da ne zaboravim reći (srećom danas nema inkvizicije) da mislim da je jedan Mudrac bio crnac iz Etiopije (radi kraljice iz Sabe), jedan iz Indije i jedan iz Perzije.
Post je objavljen 07.01.2016. u 00:02 sati.