Na mjestu današnjeg zdenca postojala je u davnini Svetinja Blažene Djevice Marije u obliku samostojećeg stupa. Godine 1925. Kožarski obrtnik iz Požege Rudolf Sablek, u dogovoru sa župnikom u Kaptolu Vlč. Stjepanom Topolčićem otpočinje gradnju kapele. Tom je gradnjom ispunio svoj zavjet dan u burnom vremenu Prvog svjetskog rata. Nesebičnu pomoć u podvozu i radnoj snazi dali su seljani Alilovaca. Poslovi su dobro napredovali pa je kapela dovršena i blagoslovljena na Novu godinu 1926. Posvećena je Blaženoj Djevici Mariji, a narod ju je jednostavno zvao „Naša Gospa“. Kapela je tada bila udaljena od sela, samovala na samotnom mjestu, bila je nekoliko puta pokradena ali nikada znatno oštećena.
Kako se sedamdesetih godina broj vjernika u Alilovcima povećavao, započela je 1980. Obnova i proširenje kapele. Dotadašnja kapela sa zvonikom je sačuvana, a dogradnja je izvršena dodatkom novoga dijela iza tadašnje apside. Tako je gotovo cijela dotadašnja kapela sačuvana, sačuvan je i prostor ispred nje sa starim kestenima i izvor koji je vjerničkom narodu vrijedan. Sačuvane su i mnoge uspomene proštenjara, prolaznika i pastira koji su zahvaćali vodu s tog izvora. Kada je obnova dovršena blagoslov je obavio pomoćni biskup zagrebački msgr. Mijo Škvorc 10. svibnja 1981. godine. Bilo je to veliko slavlje.
Mnogi naraštaju alilovčana odrastali su u kapelu, mnogi vjernici požeštine se sjećaju pohoda i hodočašća Gospi pod Alilovce, mnogi su putnici kroz ove godine skretali i kratko predahnuli uz nju. Mnogi su potrebnici dolazili ovamo u rana nedjeljna jutra i ostavljali svoje svijeće, krunice i vapaje. Čovjek, vjernik, pun nade , traži i nalazi svjetlo čiji je sjaj doduše zapretan zamamnostima i nebrigom današnjice. To je svjetlo već tu. Ono gori i svjetli u mrklini naših noći, treba samo s njega skinuti koprenu nemara i užurbane zaboravljivosti. O ovoj devedesetoj obljetnici vrijedno je sjetiti se što smo sve nalazili na ovome mjestu, svaki od nas bez obzira na dob u koju smo zakoračili.
Post je objavljen 06.01.2016. u 20:02 sati.