Pregled posta

Novogodišnje obećanje

Došla je Nova godina, po nekom meni stranom pravilu. Samo zato jer se je neka grupa likova tako dogovorila – da se svakoga 1.1. okrene broj godina na zupčaniku vremena. Pa nije se tad rodio Svijet, baš tog 1.1., nije se čak ni broj jedan rodio (mislim broj 1 a ne Broj Jedan iz TNTja). Zašto se obilježavaju neke godine po B.C. i A.C. te se tako piše 2016. g. poslije C., kad se on rodio par dana prije?! Možda su ga tek tad upisali u matične knjige, kako je to nekad kod nas na selu bilo, sa par dana kašnjenja?! Ništa tu meni nije jasno, zašto se baš 1.1. kalendar okreče i u Novu kreče?!

Mogu je razumjeti one stare pogane, što nisu marili za brojeve, već su po zvijezdama znali kad se dan okreče, kad biva duži. Tad su slavili početak dužeg dana, kao da se je rodio novi život. Jer sa dužim danom i mi oživimo. Zato u plavu glavu nikako ne ide, zašto baš 1.1. slaviti rođenje nečega tako posebno novoga?!

Ako je samo do dogovora, hajmo se dogovoriti drugačije. Ta ljudi smo , nismo …

Evo, da se mene pita ja bih Novu godinu slavila tamo negdje oko 15. lipnja, na sredini godine, od oka, ali u ljeto, da je toplo. To bih ja zbog tog nekog suludog sna ... Svake godine dok gledam pozdrave i čestitke iz svijeta za Novu godinu, i vidim kupaće u djedmrazovim kapama, uvijek, al' ama baš uvijek, kažem – 'Eh, da je meni Novu godinu provesti u ljeto, na obali mora, u moru. Da mi je fino toplo, ugodno, da dan traje dugo, da se jede ribica, pije vinčeko, da se ujutro probudim u rano jutro pa buć u toplo more i plivanjem započnem novu godinu…' Ahhh. A ovako druga priča. Svake se Nove smrznem (da ne kažem kako) i godinu započnem u bijelom, promrznutih ruku i nogu, otkopavajući auto i skidajući led. Dobro, ima tih rijetkih Novih i bez snijega ali što, kad je uvijek hladno. Meni je to pregrozno jer mi termostat od ranih godina ne radi. Dok je drugima ugodno, meni hladno, dok je drugima toplo, meni taman, dok je drugima vruće, meni toplo. Zato su mi zime, ehhh… da mi se bar jednom ogrijati….

Hladnoća mi ne paše, ne paše mi ni kontinent, ne paše mi ni izbor hrane, ni petarde pred zgradom, na igralištu, … Ne paše mi taj 'ratni' ugođaj u kojem kročiš u Svježu Novu. Ja bih da je to toplo i da je ljeti, da ima mora i bonace, da ima sunca i odmora, ma… ako već moram ući u neku Novu neka to bude ugođaj po guštu, u miru i sa puno pozitivnih stvari jer kažu neki ljudi, po tom nekom sujevjerju, kako uđeš u prve sate, tako će ti biti cijela godina. Ne znam jeli konstelacija zvijezda, horoskop ili ima nešto u tom sujevjerju pa mi godine prolaze u hladnoći ljudskih odnosa i prepucavanja, ponekad se desi i pucanje po šavovima, kao kokica puf-puf, kao da me mikrovalna izbacila ali jako vrlo rijetko se desi upucavanje. Zato bih ja drukčije uvjete ulaženja u Novu, u miru, uz more i da mi je toplo. Da je sve lijepo i bez stresa.

Zbog tih i drugih nedoumica imam svoj osobni odnos do Novih godina. Naime, slavim je uvijek kad dočekam ponoć, godine pri tom ne brojim. Kad mi se desi to čudo (koje se rijetko desi,) da dočekam dan iza ponoći, ja svima koji su u tom trenutku budni, tako ukućanima, kao on–line prijateljima u tom trenutku, čestitam Novu godinu. Kad se na ekranu negdje dole u uglu pokaže 00:00 svima čestitam – Sretna Nova! Na početku su se čudili, a onda su prihvatili, u nekim krugovima je već postalo pravilo. Problem je jedino taj, što to jako rijetko činim jer zaspem puno prije ponoći. Čak i one prave, one po Pravilniku koje počinju sa 1.1. već par godina za redom prespavam. Kad se probudim, svi drugi normalno spavaju. Dok sam ja već duboko u Novoj, oni tek ustaju, pa onda i zaboravim da nekima tek počinje dok je meni već pola prošlo.




Jedino stalno i vječno što u našem domu obilježava Novu godinu je Štraus. Otkad postoji televizija i tv prenosi bečkog koncerta, u našoj kući se ne propušta Na plavom (po tv snimcima sad već vidim i 'prljavom') Dunavu, a vrhunac Radetzky (tu zna čak i koja suza pasti). Taj Čeh Radetzky je živio neko vrijeme u Sloveniji, a kad je otišao u mirovinu stari mu je Franjo poklonio 'kućicu' u Ljubljani za poživit do smrti u njoj. Nije zbog toga rado viđen gost u Novoj na malim ekranima, već što ja znam, zbog te neke tradicije. Tradicija, navike iz prošlosti jedine ostaju stalne i sigurne, dok se sve ostalo mijenja, i države, i ljudi, i novi običaji,... samo Štraus ostaje.

I tako… opet je došla Nova. Meni je to nekako strano, jer kod mene je sve još po starom. Ništa novoga, ni plavoga, ni staroga, osim naravno sebe, zeru starije. Ovom prilikom čestitam onima dvjema koje znam da slave ovih dana sve najbolje i najljepše za rođendane. Drage moje, samo ste malo mlađe, jer sa godinama se ne stari, već pomlađuje. Da, da. Djeca odrasla odlaze, ide se prema mirovini, sve je manje obaveza koje stvaraju sivu kosu, više je slobodnog vremena, vremena za zvizdarije, za sve ono što nismo napravile kad smo imale pune ruke obaveza. Zato je vrijeme poslije 50. - vrijeme pomlađivanja, a ne starenja. Svake godine smo sve mahnitije, ne ozbiljnije i slobodnije. A to ne priliči jednom starom čovjeku, zar ne?! Zato smo mlade.

Da, došla je ta Nova brojanica 2016. Pa su ljudi napravili reviziju prijašnje, pa se pišu planovi i stavljaju zavjeti, pišu se nova obećanja u Novoj - što ću sve uraditi, započeti, dovršiti ...

Osobno ne pišem novogodišnja obećanja (čak ih i neosobno ne pišem), jer poznajući se, a dobro se poznajem, nikad ih ne ispunjavam. Ne zato jer ih ne želim ili ne mogu, već zato jer ne volim nikome davati obećanja, pa ni sebi, ako nisam sigurna i znam sto posto da ću ih ispuniti. Obećanja treba shvaćati ozbiljno, tako to djeca rade. Ako se daju, moraju se ispuniti. Dječja riječ još nešto važi, dok smo odrasli već odavno i one na papiru pogazili. Moja je pametna nećaka prije par godina ozbiljnim glasom rekla – »Znaš, dječja obećanja uvijek moraš održati. To je jako važno. Dijete ne smiješ iznevjeriti jer to boli.« I tad je imala tek šest godina. Zato budno pazim što obećam, kažem samo ono što je u mojoj moći uzimajući u obzir i sve ono što se može spriječiti da obećanje ne ispunim. Jer samo smrt može pregaziti danu riječ. Dana riječ je kao dar i on se mora održati. U protivnom dar biva razbijen. Danu riječ uvijek ispuniti. Ne razbacivati se riječima sa figom u džepu. Obećati samo ono što se može učiniti i uložitisve svoje snage u ispunjenje obećanja. Ali ljudi, tako lako te snage usmjeravamo u drugim smjerovima, lakšim, … Svemir tako ne postoji, on postoji po poštivanju zadane riječi. Na globalni odnos do obećanja svih ljudi ne mogu utjecati, jedino je u mojoj moći budno paziti na svoja i poštivati tako ona dana drugima kao i sebi.

Novogodišnja obećanja ne pišem. A ni vama ne mogu ništa obećati. Niti kratke postove, niti redovite postove, niti redovito komentiranje. U ovo vrijeme započinjanja Nove godine ne mogu napisati nikakvo novogodišnje obećanje ali nešto mogu…
Mogu vam poželjeti.

Poželjeti vam mogu to što bih željela i sebi. Da se jednog jutra probudim u jedan miran svijet. Da nema ratova, nema zločestih ljudi na ključnim pozicijama, da sva djeca imaju roditelje koji ih vole, da se ljudi općenito više vole. Da se poštuju stariji, da se u autobusu prepusti stolica starijem, da se prepusti ulaz u dućan ženi, da se prepusti red na blagajni trudnici, da se prepuste teški radovi muškarcima, da se žene bolje odnose do drugih žena, da medij prestanu lajati, da karavane prođu nečujno, da maslina dobro rodi, i vino isto, da se pšenica proda po boljoj cijeni, da se poveća broj mladih ljudi koji rade i žive od zemlje, da se otvaraju tvornice od vlastitog kapitala, da se strani investitori dobro preispitaju jeli oni stvarno misle ulagati ili samo rasprodati, da se poštuje i domaće i tuđe, da se ne uništava ni domaće, ni tuđe. Da svim ljudima na svijetu toliko poraste srce i um da mogu razumjeti sve što je drukčije, da se potrude prihvatit, da se trude biti bolji, miroljubiviji, tolerantniji, popustljiviji, nasmijaniji, brižniji, pažljiviji, suosjećajniji, … da ima više smijeha, radosti i lijepih priča.

Idem sad probuditi Alicu da krenemo u Novu…

U kojoj Vam želim sve dobro, pozitivno, lijepo, da više pišete, da se družite, da potičete dobro, ljubav i zajedništvo. I dajete samo ona obećanja koja možete održati.





Post je objavljen 06.01.2016. u 15:00 sati.