Nakon prvog kolektivnog webinara (seminar na kojem na platnu veliki broj ljudi prati avangardu iz svog područja koja im daje upute o daljnjem unaprijeđenju rada na istom) iz škole sam direktno krenuo na put ka Đurđevcu gdje ću sutra na seminaru slušati i viditi i uživo glavnog kreatora nove obrazovne reforme gospodina Borisa Jokića.
Često smo putovali u unutrašnjost raznim povodima no svejedno nas je opet iznova iznenadio razmjer avanture u koju smo se upustili. Zbilja je padala ta kiša koja se ledila i prvi put smo promatrali naše brisače na autu glasno nervozne i zbunjene jer nisu imali stvari pod potpunom kontrolom. I naš savjetnik za krizne situacije gospodin Jin bio je neuobičajeno cijeli put budan i sa zanimanjem pratio što se odvija.
Nakon što smo stigli do Virovitice, gdje ćemo kod drugaričine sestre i njenog druga noćiti sve ove dane, umjesto opuštanja slijedilo je s Jinom klizanje po ledu umjesto namjeravane večernje šetnje. Činjenica je on uživa u snijegu i pun je energije, ja se pak trudim održati pozitivu, moram reći da je u centru do Konzuma trotoar uglavnom hodiv. Ipak malo brine spoznaja da od Virovitice do Đurđevca nije planiranih pola sata nego sat vožnje. No to je već sutrašnji problem.