Marko Samardžija, jezikoslovac
Očekivao sam kvalificiranije napadače
Razgovarao Andrija Tunjić
IV. DIO
Standardizacija nije dogovor Gaja i Karadžića?
To je čista izmišljotina jer se Gaj i Karadžić nisu dogovorili ni oko čega, a ponajmanje u Beču 1850. Prvo, Gaja ondje uopće nije bilo. Drugo, svoju suzdržanost spram bečkoga „sastavka“ Gaj je jasno iznio u komentaru koji je objavljen u Narodnim novinama uz „bečke punktacije“.
Dominikanac i povjesničar don Stjepan Krasić u knjizi Počelo je u Rimu piše da su u 16. stoljeću, u vrijeme reformacije i crkvene obnove, zapravo udareni temelji standardizaciji hrvatskoga jezika? Što kažete na to?
Bavljenje o. Stjepana Krasića hrvatskom jezičnom problematikom u 17. stoljeću u knjigamaPape i hrvatski jezik u 17. stoljeću i Počelo je u Rimu na osnovi vatikanskih dokumenata podarilo nam je nekoliko vrlo važnih spoznaja: spoznaju da je postojalo zanimanje za to da se u ono vrijeme stvori jezik za cijeli Ilirik, spoznaju o tome što Ilirik znači iz perspektive suda Svete Stolice, koje krajeve obuhvaća, na koji se puk odnosi. Krasićeva istraživanja pokazuju da su 16. i 17. stoljeće važni za standardizaciju hrvatskoga, neusporedivo važniji negoli smo prije znali. Pokazuje se također da je kao osnovica književnomu jeziku trebala poslužiti štokavska ikavica kakva se govori u Bosni, lingua bosnese, jer je bila najprošireniji idiom na našoj strani Jadrana. Zahvaljujući takvim nastojanjima u 17. stoljeću ilirski (hrvatski) se jezik našao u biranu društvu sveučilišnih jezika.
Među šest sveučilišnih jezika.
Da, da. Ali, ono što 17. stoljeće nije riješilo i što nije moglo riješiti, to je sjeverozapadni dio Hrvatske, koji u to vrijeme nije bio misijsko područje kao Bosna, Slavonija, Bačka i Banat gdje se provodi misionarska pastorizacija kršćana koji žive u Osmanskom Carstvu. Zato se dio procesa standardizacije hrvatskoga i oblikovanje općehrvatskoga književnog jezika moralo prenijeti u 18. i 19. stoljeće.
Vjerojatno tako ne bi bilo da je hrvatski jezik bio jezik svih Slavena, kako je u 16. stoljeću predlagao poljski kardinal Stanislav Hosius?
Možda je kardinal Hosius, inače protivnik prevođenja Svetoga pisma na narodne jezike, predložio da se, ako se već bude prevodilo, za sve Slavene prevede na jezik dalmatinskih Hrvata (lingua Slavorum aut Dalmatarum) potaknut svetojeronimskom ili glagoljaškom tradicijom. Svakako je za svoj prijedlog morao imati dobre razloge jer mu kao Poljaku nisu bile nepoznate jezične razlike između slavenskih naroda.
VIJENAC (569.-570.)
Post je objavljen 06.01.2016. u 10:00 sati.