06. siječnja
1412 - rođena Ivana Orleanska
1759 - George Washington oženio Marthu Dandridge.
1839 - Irsku pogodila najžešća oluja u zadnjih 300 godina
1868 - rođen Vittorio Monti, talijanski skladatelj, dirigent i violinist
1912 - New Mexico postao 47. U.S. država
1930 - prvi diesel motor u povijesti (Indianapolis, Indiana, to New York City).
1937 - rođen Paolo Conte, talijanski pjevač i skladatelj
1938 - rođen Adriano Celentano, talijanski pjevač, glumac i redatelj
1931 - Thomas Edison prijavio svoj zadnji patent
1939 - Al Capone pušten ranije iz zatvora
1940 - njemačka masovna egzekucija Poljaka u gradu Poznań, Warthegau.
1946 - rođen Syd Barret
1947 - Pan American Airlines postaje prva komercijalna linija određena za letove oko svijeta
1953 - rođen Malcolm Young, ritam gitarist AC/DC
1955 - rođen Rowan Atkinson
1993 - umro Dizzy Gillespie, američki glazbenik
1993 - umro Rudolf Nurejev, ruski baletni plesač
2001 - Al Gore proglasio George W. Busha pobjednikom predsjedničkih izbora 2000.
VAN KONKURENCIJE
2010.
Na Blogu.hr krenuo opskurni blog 'Seks, politika i gospodarstvo' poznatiji kao SPIG. Svojim literarnim i audiovizualnim djelovanjem utisnuo neizbrisivu brazdu na polju ovdašnje pisane riječi. To može potvrditi svih 6 manijaka koji ga prate od početka.
6 godina za 6 manijaka.
Ignorantno ponašanje spram ovog pupoljka od bloga najbolje potvrđuje njegovu drukčijost. Čudno je to štivo.
Jako, jako čudno.
Ignoriran, pametan, poučan, blesav, elokventan, uvijek drukčiji, citiran u magistarskim radovima (da,da), pretvoren u dio školskog programa (isto da, da), često morbidan, urnebesan, egocentričan ... jednostavno - SPIG.
Do ovog trenutka posve nesvjestan da dijeli rođendan sa Syd Barretom, Rowan Atkinsonom i Malcolm Youngom i godinom smrti Dizzy Gillespia.
Nije bilo namjerno, ali to ne može biti slučajno.
Skroman po prirodi i ne voli se isticati.
Zbog hiperprodukcije 'poznatih' obožavam poslovicu 'kod nas je puno teže ostati anoniman nego postati poznat'
RIJEČ AUTORA
U vrijeme kad sam počeo voditi blog - s vremena na vrijeme, kao što rekoh, neki bi se moj post pojavio na naslovnici. Lijep je to osjećaj. U jedan dan te tako pročita par stotina (a nekad i par tisuća) ljudi.
Sad me je sram kad se sjetim da sam prve dvije godine mislio da bi to što ja šta sad tu kao nešto pišem, a da to što sad kao neki to nešto čitaju moglo polučiti neki opipljiv uspjeh. Pa sam ja kao slao neke linkove i postove ... buaaaahaha ... luzer.
Ali zašto?
Pa i 'The Beatles' su vježbali u nekom hamburškom podrumu kad ih je, kako kaže urbana legenda, čuo Ivo Robić i preporučio dalje. Doduše, ovo za Ivu Robića baš i ne vjerujem, ali zato vjerujem da postoji još poneko tko se potajno nada da će zahvaljujući svom piskaranju jednog dana moći platiti režije.
Hoće kurac!
Specijalno u zemlji u kojoj sudbinu kroje ljudi koji su od knjiga u životu pročitali jedino 'Vlak u snijegu'.
Ako i to.
Imaš talent?
Jebeš talent!
Učlani se ti u stranku pa ćemo tek onda razgovarati.
Ne trebaš mi pismen. Trebaš mi lojalan.
Amen.
-----------------------------
Osobu na koji se idući odlomak odnosi neobično cijenim i jednom sam joj prilikom priznao koliko mi je draga i koliko sam joj zahvalan. Mogu slobodno reći da mi je otvorila oči. Šok koji se ne zaboravlja.
Inače, tu osobu nisam uspio osobno upoznati, ali hoću i to jedva čekam.
Dakle, kako smo prijatelji na fejzbuku fascinirala me prvenstveno popularnost.
Rijetko se sretnu takav literarni dar, takva pozitiva i čovjekoljublje. Da je nema trebalo bi je izmisliti. Stvarno.
Ljudima toga fali i zato to fanatično sljedbeništvo nije nikakvo čudo.
Apsolutno zasluženo.
S guštom sam pratio tekstove sa svih mogućih i nemogućih portala kao i fotografije s putovanja, gostovanja, književnih promocija ... Kao pravi idealist (čitaj - tukac koji još uvijek nije bio svjestan gdje živi) cijelo vrijeme mislio sam da taj literarni 'american dream' mora posjedovati i onu drugu stranu.
Konkretnu, opipljivu!
Nisam u to sumnjao niti jednog trenutka. Čovjek s tolikim talentom jednostavno mora biti nagrađen!
Sve sam ja to tako lijepo mislio do trenutka kad je ta osoba na svom fejzbuk profilu stavila objavu da su joj - isključili struju!
Alo?
Ono kad stisneš prekidač pa misliš prvo da je izgorjela žarulja, a onda vidiš da ti brojilo ne vrti, a kod susjeda ima struje.
E to.
Kako, pizda li mu materina?
Odmah sam se sjetio Alan Forda i epizode 'Šuplji zub' kad je inkasator došao rezati žice neplatišama. Ono kad mu je Alan priznao da su mu žice prerezali prošli mjesec pa mu je ovaj škarama na pola prerezao voštanicu.
To bi otprilike bilo to.
-------------------------------
SPIG je za me psihoterapija.
Razmjena pozitivne energije.
Improvizacija.
Hendrixov solo.
Ponekad mi zbog napisanog zna biti čak malo i neugodno, ali šta sad, ne da mi se brisat i prepravljat.
--------------------------------
Nadam se da će SPIG doživotno ispunjavati svoju svetu misiju.
I za se i za sve svoje pacijente.
Svih šest.
E, pa sretan mu rođendan!!!
pozdrav
MAURICE
P. S. Dan prije 'SPIG' - ova rođendana točnije 05. 01. 1969. CCR su snimili svoj drugi album Bayou country.
Ovo u nastavku ... a šta'š pričat ...
Post je objavljen 06.01.2016. u 00:08 sati.