U večerašnjoj emisiji odgovaramo na pitanje: je li se hrvatska proza u 21. stoljeću uspjela umrežiti? Igor Gajin u eseju "Svi koristimo računala - osim likova hrvatske proze" traži na stranicama domaćih autorica i autora internetski signal, ali pritom ne dospijeva dalje od romana Želimira Periša "Mima i kvadratura duga", u kojem je iskustvo novomedijskih tehnologija jedan od principa organizacije priče, a upisano je i u samu strukturu teksta. Drugdje, mejlovi, SMS-ovi i ostali oblici digitalne komunikacije javljaju se samo sporadično, na razini manje važnih motiva i grafičkih intervencija. Oscilirajući između nezainteresiranosti i konzervativne, tehnofobne, kritike suvremenih komunikacijskih praksi, aktualna prozna produkcija, saznajemo iz Gajinova prikaza, kao da uglavnom nastaje offline.