Vama, baš vama, se obraćam. Mojima vršnjacima (a i svima mlađima). Okruglo pa zaokruženo rečeno približnim stogodiš-njacima. Ne pretpostavljam da nas ima mnogo, ali koji jesmo, jesmo voljom Stvoritelja još tu gdje jesmo, sa sjećanjem, koje je omašni sadržaj sadašnjosti uz nostalgiju osjetilnog okruženja toplinom že-ljenoga obiteljskog doma. Toplinom drugarstva srodnih duša i ši-rokog srca.
'' Ne razumiješ ?''
'' Doista, ne mogu razumjeti što možeš htjeti, kad imaš svih božjih darova vuše nego što trebaš.''
'' Ne shvaćaš ? Budi sretan što ne razumiješ ! Nije došlo vrijeme Tvoga razumijevanja. Imam svega više nego što trebam, To je materijalna istina, no ostala mi je nepodmirena duševna potreba !
Odbojna mi je i sama vizija, potencijalno moguća (mož-da nužna?) : sve što mi se može pružiti u stranom ambijentu, među mnoštvom. prisilno je zajedništvo, hladno, bez bliske duše, tuđe bez srodne bliskosti, namješteno s plaćenim marionetama.
Hvala, hvala bježim od kreveljenja, nametljive bučnosti i silovanih pjesmica
Toplinu dječje sobe žudim, što je u dalekoj prošlosti negdje pohranjena i možda za osvježenje u trečoj dobi sačuvana. Možda u dvoje , samo s rukom u ruci i toplinom pogleda obgrljeni , zadovoljni bi bili ….- Bez riječi u velebnom prostranstvu svemira plo-veći, bezbroj zvijezda brojeći, svoju tražeći, te u konačnom smiraju bez fizičkih zahtjeva i ponuda , sa svojom se sudbinom sjedinili.. i svršetak iskonskom početku približili .
''A Ti mladiću dragi, ništa od toga ne razumiješ. Budi sre-tan time što ništa ne razumiješ. Sretan sa vršnjacima , sretnicima dok vas materijalna dobra zadovoljavaju i vesele. Ko na grani zelene kru-ške prije nego što dođe dob i sponu života nagrize kob, te smislu postojanja najavi kraj, pa sad zrela kruška nesvrhovita , ko prazna puška, se na zemlju postanka sljubi..''
No mi nismo kruške, bez duše ko prazne puške.
Duša nam daje pravi, vječni, nedvojbeni smisao!
Nepoznanica smisla života je - (bez shvatljivog objašnjenja) - na prapočetku darovana postojanju da bude u konačnici po želji, volji, mogućnosti, zadovoljstvu i nezadovoljstvu ostvarivana i individualno zadovoljavajuće ispunjena. A sva razmišljanja su samo snatrenju , u posebnom raspoloženju prepuštena.
Posebno, pak, raspoloženje je upravo vrijeme podsje-ćanja, kad slavimo rođendan: MLADOG LETA,- razdragano s bliskima, svima složno udruženima, zajedničke budućnosti. , graditeljima :
. NA TOM MLADOM LETU - VESELIMO SE !
U USPJEŠNOSTI I ZADOVOLJSTVU ,- SVEGA OBILJA !!
Rijeka, 26. Prosinac 2015. – Z.T.
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz neobjavljene zbirke
Post je objavljen 03.01.2016. u 14:52 sati.