Marketing
2C Po Božiću, K SVOJIMA DOĐE I NJEGOVI GA NE PRIMIŠE Iv 1, 1-5.9-14 (Zamet, 3.1.1998.)
Zacijelo nitko od nas ne bi htio biti jedan od onih koji Isusa ne primaju kad on pokuca na njihova vrata. Nitko od nas ne bi htio biti kao stanovnici Betlehema koji nisu u svojim kućama, a prije svega u svojim srcima, nisu imali mjesta za Mariju koja nosi Isusa.
Naravno, mi kršćani znamo da nam Isus i danas dolazi. Znamo da sve što učinimo jednom od najmanje braće zapravo Isusu činimo. I da kad nahranimo gladna, ili napojimo žedna, ili odjenemo gologa, ili pohodimo zatvorenika, ili primimo stranca - da to zapravo Isusu činimo.
Mi to znamo, i živimo u iščekivanju gladnih, žednih, golih, zatvorenika, stranaca. I puni smo ljubavi za njih samo kad bi se takav pojavio. A njih kao da nema. Ima samo nekakvih vucibatina koji glume potrebnike. Ima nekakvih odrpanaca koji kad ti pozvoni na vrata i traži pomoć onda ga ne zanima ništa nego novac. Ima pijanaca koji kažu da im treba novac za hranu ili put, a oni e to zapravo propiti. Ima mladih ljudi koji bi svojim rukama mogli zarađivati, a bezobrazno pružaju ruku nama koji u znoju svoga lica kruh zarađujemo za se i obitelj. ini nam se da ima samo takvih koji bi htjeli iskoristiti našu kršćansku naivnost. Onih koji bi zloupotrijebili naše gostoprimstvo, propili naš novac, i sebe još više strovalili u bijedu onim što bi od nas dobili.
Zamislite da vam je u ovo božićno vrijeme koje želite provesti u toplom obiteljskom krugu, spremate se na polnoćku, kitite bor, uređujete jaslice, na vrata pokucala nekakvih dvoje koji se predstavljaju kao siromasi. Ona mlada, on isto tako - mogli bi zna i svojim rukama zarađivati. I još k tome po licu im vidiš da su iz susjednog neprijateljskog naroda. A žena tek što nije rodila. I zamisli oni traže, ne tek kunu-dvije, nego ni manje ni više nego da tu prenoće. I šta? Ako im od prve ne zalupimo vratima, reći ćemo im da mi s takvima već imamo iskustva, te da mi nismo socijalna ustanova, niti karitas. Prekorit ćemo ih šta se ne srede i žive kao i drugi svijet, i više se ne potucaju po tuđim kućama. ... Ne umišljajmo si, mi nismo bolji od stanovnika Betlehema koji u svojim srcima nisu imali mjesta za Josipa, Mariju i Isusa.
Susretneš li okorjelog pijanca, klošara, drogaša, javnu grešnicu, propalicu, pruži li ti ruku da mu udijeliš nešto - shvati Isus je u njemu. Shvati, to Isus prosi. Znaj ga čuti. Ne slušaj njegove riječi, nego vapaj njegova srca. Takvima možda i nije potreban tvoj novac kojeg od tebe rije ima moli, koliko mu je potrebna tvoj ljudski pogled, tvoja topla rije , razumijevanje. Potreban mu je netko tko ga ne e prezreti i osuditi.
Samim time što je spao na to da pruža ruku, on je već ugrožen. I tko zna što ga je ugrozilo, kakva životna nevolja ga je pritisnula. Ne osudi ga, jer i on bi bio sretniji da ima nekog tko ga voli kao što tebe tvoji vole; da ima posao kao što ga ti imaš; da se može rano ustajati i svojim rukama kruh zarađivati; da može prijgorno za nekog živjeti tko će mu biti zahvalan i zbog njega sretan. Volio bi i on biti na ponos svojoj obitelji, a ne biti ruglo. Volio bi imati mir u srcu koju sređen život omogućuje.
Ne prezri ga, ne osudi ga. Jer i ti si mogao ne uspjeti kao on. Sjeti se svojih vršnjaka, s kojima si posve isti, ali koji se u životu nisu snašli, nije im se posrećilo. Pa su nehotice postali ovisnici ili o piću, ili o drogi. Ili ih je rat ili progonstvo slomilo. Tebe to, eto, nije snašlo.
Sjeti se konačno, da si i ti sam prosjak bio kad si prosio sreću da se zaposliš, ili razumijevanja kod onih koje si povrijedio, ili ljubavi od onih koji ti danas toliko zna e. Sjeti se da si sve to besplatno primio.
Blaženije je davati nego primati. Ti koji daješ, ne budi ohol, jer dar ti je to što si u prilici da možeš dati ili ne dati. Dadneš li uvijek rjeđe ćeš se prevariti, nego ako nikad ne dadneš. Uvijek ćeš se prevariti ako mu svoje srce i ljubav ne daš.
--
Bez nje ništa…
Da posvjedoči da svjetlo…
Svjetlo istinsko…
K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše…
Koji su rođeni…
I vidjesmo slavu njegovu…
To je onaj o kojem rekoh…
Od punine njegove svi mi primismo…
Zakon… milost
Naznake utjelovljenja – i posljedice tog utjelovljenja
Ivan svojim pisanjem želi ući u novu kulturu… Grčku. Koristi riječ «logos».
Isus je onaj po kojem Otac stvara, Isus je i «smisao» = «logos»
Svjetlo – tama
Što za me znači da je Isus moje svjetlo. Da drugačije gledam… Njime prosvijetljeni.
Mudrost je uosobljena. Očitovala se po ovakvoj našoj tjelesnosti.
Božja riječ u našoj naravi traži uporište.
Svjetlo je mnogo više nego sunčevo svjetlo.
Po njemu smo stvoreni. Kao što u arhitekturi postoje modeli po kojima su se razvijali određene arhitektonske etape. Za romaniku uzor Basilica Magna… za barok Al Gesu…
Post je objavljen 03.01.2016. u 09:01 sati.