Marketing
Čiji je ćača gluplji
Evo i ja sam jutros nazdravio mirno novoj godini na tihoj livadi dok je cijeli grad spavao kad se Jin napokon pokakao nakon jučerašnjeg doslovno neprestanog zvučnog terora raskalašenih muškarčića. Počinje sad opet, neki su se se očito prerano ponapijali i ostale im zalihe kupljenog, valjda na akciji, na veliko. Prvi sam noćas napustio društvo oko pol jedan, nisam ni dočekao drugi dio ekipe. Ove godine baš nisam ni fotkao, uopće se ne radujem obećavajućoj svađalačkoj godini. Vidim i na blogu je krenulo, arogantni protiv zatucanih, ko u zlatno vrijeme procvata kulture cajki kao vladajuće, krajem devedesetih. Meni je dovoljno što sam umalo opet ispao kolateralna žrtva toga u realnom svijetu prošle godine, a to je bio tek nagovještaj onog što se vraća.
Jako mi je žao što mi nije uspjela fotka, to je ova zadnja, snimljena neposredno nakon što smo nas dvojica izašla u dugo očekivanu tihu šetnju. Cura se vraćala s dočeka noseći cipele s visokom petom u ruci, već mi je malo odmakla kad sam je primjetio, a i Jin je vukao na suprotnu stranu, šteta, kakve mrtve prirode, kakvi ustaše i partizani, to je život, to bi bila fotografija.
Post je objavljen 01.01.2016. u 13:50 sati.