Pročitah danas negdje.. i potpisujem!
"Kad ispustite čašu ili tanjur na tlo, začuje se glasan zvuk. Kad se razbije prozor, pukne noga stola ili kad slika padne sa zida, začuje se buka.
Ali kad pukne srce, nastane tišina.
Pomislili biste da će nešto tako važno napraviti najveću buku na cijelome svijetu ili da će se začuti neka vrsta ceremonijalnog zvuka poput udarca činele ili zvuka zvona. Ali ne, čuje se samo muk i gotovo poželite začuti neku buku koja bi skrenula pozornost s boli.
Ako i ima buke, ona je unutra. Vrišti i nitko je ne može čuti. Tako glasno vrišti da vam uši odzvanjaju i glava puca. Otima se poput velikog morskog psa uhvačenog u moru; zavija poput medvjedice kojoj su uzeli mladunče. Tako to izgleda i tako to zvuči, kao velika izbezumljena zvijer koja je zatvorenik vlastitih osjećaja. Ali takva je ljubav.. nitko nije nedodirljiv... ali kad se zapravo slomi, sve utihne. Vrištite samo iznutra i nitko vas ne može čuti."
Cecilia Ahern