Marketing
"Mi" nismo "oni", a toliko nam je malih svakodnevnih ljubavi dano...
Oni Kurdi. Zvuči bradato, neobrazovano i sirovo, jel' da? Zvuči suvišno i naporno, bez kulture i agresivno.
Oni migranti. Zvuči naporno, kad će to više završit, šta bi oni htjeli, jel' da? Zvuči nametnuto, diraju nam u svakodnevicu i proračun, ostavljaju za sobom smeće, mirišu na opasnost.
Oni invalidi. Zvuči pretjerano, nema kraja njihovim pravima, jel' da? Zvuči kao teret, rupa bez dna, nema veze ako nemaju vid, pokret, mentalnu briljantnost, jednostavno se čini kao da ih je sve više.
One žene. Zvuči usiljeno, podređeno i seksistički, jel' da? Zvuči kao nešto što nečemu treba koristiti, il što preko nečega treba ostvarivati korist, manje sposobno, manje ravnopravno.
Ona Zemlja. Zvuči okruglo, mrtvo, komad kamena koje se vrti oko svoje osi, jel' da? Zvuči kao platforma, nešto dano zdravo za gotovo, prepuno resursa za licitaciju, ljepota za trgovinu, uzmi koliko možeš, uzmi previše.
Oni Romi. Zvuči isforsirano, ima ih ko žohara, tako se i ponašaju, jel' da? Zvuči kao priča bez kraja, nemoguća misija, prijeteće i uzaludno.
Oni siromašni. Zvuči beskonačno, parazitski, jel' da? Zvuči kao nešto što moramo dojiti vlastitom krvlju i mukom, nešto što je samo sebi krivo, a nama je dano na grbaču.
Oni istočno. Zvuči nazadno, zaostalo i zahtijevno, jel' da? Zvuči kao kultura koja je zapela u kojem tisućljeću unatrag, neškolovano i opako.
Oni zapadno. Zvuči obećavajuće, prosperitetno i pametno, jel' da? Zvuči kao ključ za vrata raja, eliksir, nešto čemu pripadamo i što nas objeručke očekuje.
Oni na televiziji. Zvuči inteligentno, uspješno i valjano za dobar uzor, jel' da? Zvuči kao upravljanje životom, novac, ispunjenje svih želja, daje životu smisao.
Oni moćni. Zvuči zastrašujuće, podređuje nas al zadivljuje, jel' da? Zvuči kao mantra za budućnost vlastitog djeteta, opravdanje za djela, kao mig pri kojem pometeš vlastito sebe ispod tepiha, stid nestaje.
Oni mi. Zvuči tiho, kao šum lišća na povjetarcu, i glasno, kao grmljavina na horizontu, jel' da? Zvuči kao prvi plač djeteta pri porodu, šutnja nakon pokopa nekog bližnjeg, nevjerojatno heterogeno, ja nisam mi i obratno, na taj način zvuči jel' da?
Dozvoljavamo da nas zaborav vlastite prolaznosti zaplete u vjerovanje da "mi" nismo "oni", a toliko nam je malih svakodnevnih ljubavi dano...
Post je objavljen 30.12.2015. u 12:08 sati.