...draga sister ima rođendan. Zanimljivo je kako sam nedavno primijetila da je oslovljavam sa „moja.“
U zajedničko društvo nam je ušla draga prijateljica s kojom dijeli ime i njena imenjakinja bi me znala ispraviti kada curke iz društva ne bi razumjele o kojoj točno pričam, tada bi rekla „tvoja Vesna“.
Zanimljivo, lijepo i toplo jer moja Vesna je ona osoba koju voliš cijelim srcem, kad si ljut, povrijeđen, tužan... ta ljubav ne prestaje.
Sedam godina je razlika u njenu korist koja joj, dok smo bile male, nije nikako išla u prilog.
Kome može biti zanimljivo čuvati mlađu sestru i vuči sa sobom u društvo jer su tako odlučili umorni i zaposleni roditelji.
Već sam pisala o tome, zvali su me priljepak, a meni, onako maloj, je bilo drago da su me uopće zvali njeni prijatelji i društvo iz ulice s kojima sam išla na more i guštala po cijele dane. Znate kako je djetetu sa starijim društvom, vidiš i čuješ ono čemu još nisi dorastao, ali baš ti je to fora i to što pokušavaju čuvati kao tajnu želiš otkriti ako roditelji slučajno žele znati. Ne sjećam se da sam bila neka cinkarošica, sjećam se da su oni bili super ekipa u tim osamdesetima, pubertetlije na pragu odrastanja i istraživanja koji su se znali zabavljati, veseliti, družiti i uživati, a tako i ja uz njih.
Što su godine prolazile, roditelji su bivali stariji, mi zreliji. Naporan život i rad je uzeo danak pa je prva oboljela mama gdje sam u svojoj petnaestoj ostala bez njene fizičke potpore jer je, nažalost, ostala prikovana za krevet. Nesvjesno je tu ulogu preuzela moja Vesna i ,iako plaha i sramežljiva, ona je bila moje svjetlo.
Imala sam povjerenja u nju, držala je se, ali na krivi način i puno puta krivim odabirom riječi, krivim postupcima dokazivala i pokazivala svoju ljubav, a izazivala joj suze.
Toplina, nježnost, brižnost, ali i plahost koju posjeduje moje nesvjesno ja je često iskorištavalo pa sam ja bila ona zločesta, paprena sestra koja bi joj znala često zapariti. To danas tako gledam i nakon toliko godina kad mi zna prepričavati naše scene iz djetinjstva, a ja se čudim zar sam bila toliko grozna.
Dok je ona imala ljubavnih problema i probleme s lošim odabirom dečki zbog kojih je također često plakala, ja sam se igrala s vršnjacima i nisam marila puno za njene brige jer mi ona nikada nije imala snage ni volje pričati smatrajući me mulicom.
Sjećam se scene u njenim ranim dvadesetima za njen rođendan, kao danas i iščekivanja aktualnog dečka da je nazove na telefon te potvrdi izlazak. Sva napeta u okolišanju oko kućnog telefona u hodniku, osjetila sam njenu nestrpljivot, a već sam i sama postala takva. Iako, u igru i čavrljanju s prijateljicom, komešanju po kući i ubijanju puberteta, nas dvije smo sa nestrpljenjem očekivale poziv princa i nadale se sretnoj bajci koju ćemo i same živjeti za par godina kad još malo odrastemo.
Rano popodne, kasno popodne, prolazili su sati koji su se činili duži u tom iščekivanju pa sam joj predložila da prekine to mućenje i sama ga nazove da vidi na čemu je. Prijateljica i ja smo otišle u moju sobu i iza pritvorenih vrata osluškivale. Budući sam čula samo sestru kako priča, po njenim kratkim odgovorima nije mi se svidio razgovor koji je dečko vodio s njom, a nakon poklopljene slušalice i šmrcanja, sav svijet i nade su pale u vodu jer ostaje kući za svoj rođendan. Kakav može biti muškarac s druge strane žice i kakvo je to srce koje povrijedi drugo za rođendan?
Otišla je plačući u sobu bez puno priče, kao i uvijek, bez kukanja i komentara, samo tugovanje u tišini da ne povrijedi i ona koga jer uvijek je mislila, više na druge, nego na sebe.
Kao da mi je netko zabio oštricu noža u srce povrijedivši moju sestru skinuvši joj osmijeh s lica, prijateljici sam rekla da čuva stražu ispred njenih vrata, a ja na vrhovima prstiju do telefona, stisnula „redial“ i nakon muškog „Halo“ sasula sve u uho. Tko zna više što je reklo povrijeđeno i mlado srce u obrani časti i poštovanja svoje drage sestre, u iskazivanju ljubavi kakve nema s druge strane žice, ali znam da sam se osjećala fantastično i nimalo pokolebano prije spuštanja slušalice s druge strane i neke psovke u kojoj se opet spominjala mulica.
Kasnije sam kroz život shvatila da je ovaj poziv bio samo predigra u mojim ljubavnim igrama gdje sam kroz praksu stekla zavidnu komunikaciju pa dečki nisu imali vremena za ovakve ispade jer bi ih preduhitrila.
Život i volja, vjera u ljubav se pokazala pravim pogotkom jer danas obje imamo super životne partnere.
O mojoj sestri nije dovoljan jedan post niti cijela knjiga da joj zahvalim i opišem sreću koju živim uz nju.
Naš odnos smo dugo smatrale nečim normalnim i gledale na njega kao usputni, ali kad se vratim mislima u teško proživljenje situacije kojih je bilo jako puno, bile smo velika podrška jedna drugoj.
Vođene srcem uvijek smo si tu, na dohvat ruke i nema tu planiranja ni analiziranja, promišljanja ni smišljanja, živimo jedna uz drugu.
Život je pomazio i nagradio našu sestrinsku ljubav pa je ispalo da smo se odselile u isto mjesto, udale u susjedstvo, skupa prolazile trudnoću, porod s četiri mjeseca razlike.
Svoj drugi odlazak na porod sam joj svjesno prešutila jer sam znala kolika je sestrinska briga i strah dok jedna rađa pa sam je izuzela iz toga i javila kad je bebica došla na svijet.
Ostavit ćemo ružne uspomene iza sebe, nema sumnje da su nas bolesti i smrti roditelja zbližile, ali i odredile. Puno se toga promijenilo, puno smo se promijenile. Zahvaljujem na danu kada sam spoznala i počela rasti iz svojih boli jer to učim i prenašam na svoje bližnje, Moja sestra je jedna od njih. Za vrijeme kad sam bila najbolja što sam znala i mogla biti, došlo je vrijeme kad sam još bolja pa umjesto kajanja i žaljenja da ti nisam dala i pružila koliko si ti meni, danas vraćam jer to znam. Dopuštam da me vodi srce i da ti pokažem ljubav koju prije nisam znala. Skupa učimo i uživamo u tome, a počele smo s onim danom kad smo se prestale doživljavati kao nešto normalno. Što god značilo normalno, ti si meni ono na čemu zahvaljujem, tebi zahvaljujem što si tu, što si takva, što sam zbog tebe i ja bolja, što živimo ovaj život i veselimo se jedna drugoj, našim trenucima, obiteljima.
Zbog tebe sam ovo, zbog toga što si mi bila mama i sestra kad je trebalo, fizički, materijalno i duhovno,
što me voliš kakva jesam, u svim životnim fazama, raspoloženjima.
Nikada ti to neću moći vratiti, nadoknaditi niti želim, puštam to u manje svjesnoj prošlosti, a pozdravljam ovu lijepu sadašnjost gdje živimo i slavimo svakodnevno jer imamo jedna drugu. Bez brojnih sms-ova, vibera, smiješnih videa, poziva, šetnji uz more, na moru, šumi....osjećale bi isto, samo je razlika što to danas znamo pokazati. Volim te i želim sretan rođendan! Tu sam, tvoja mama i sestra ...takva je naša ljubav.
Vesna moja sretan ti rođendan!
Post je objavljen 29.12.2015. u 22:20 sati.