Marketing
Na početku i na kraju ti...
Zatvaram oči dok mi ljubi vrat, privlači me k sebi, provlači ruke kroz moju kosu. Grli me oko struka, zna točno gdje me treba dotaknuti da osjetim tebe. Zamišljam tebe, kradem poljubac, trudim se ne osjetiti razliku između tvojih i njegovih usana. Zastaje, otvaram oči, hvata me za zapešća i podiže mi ruke iznad glave.Isprepliće svoje prste sa mojima, naginje se, daje mi brz, nježan poljubac. Gleda me ravno u oči, a onda spuštam pogled. "Volim te"-kaže. I odjednom ta hladnoća koja mi obliva cijelo tijelo. Puštam njegove ruke, izvlačim se iz njegova zagrljaja, zaobilazim ga i odlazim do prozora. Uzimam kutiju, palim cigaretu i pohlepno uvlačim dim. Trudim se ostati smirena, okrećem se prema njemu. "Znam, ali ja još nisam spremna izgovoriti te riječi." Gleda me tužno, ne shvaća, znam. Nije on volio tako, bezuvjetno, cijelim srcem, tako se voli samo jednom u životu, ta ljubav teško prestaje. I sve poslije nje nekako nema smisla, nikada više ta ljubav nije potpuna. Ali on to ne može shvatiti. "Znači li to da nemaš baš nikakvih osjećaja prema meni?" Kako odgovoriti na to pitanje, a da ga ne povrijedim? Kako da mu priznam da ga nikada neću voljeti onako čisto, potpuno i strastveno kao tebe? "Stalo mi je do tebe.." kažem "...ali još ne osjećam ljubav. Ne želim izgovoriti riječi bez da ih osjećam. Nadam se da možeš shvatiti." Kratko je kimnuo, okrenula sam se prema prozoru. Snježne su pahulje lagano padale,a grad je pod debelim snježnim pokrivačem djelovao tako spokojno. Prilazi mi s leđa i stavlja ruke oko moga struka. "Shvaćam, ipak neću gubiti nadu. Možda jednom zaboraviš, možda me zavoliš. Znaj da ći ja uvijek biti tu." Sve što jedna žena može poželjeti, ljubav, sigurnost, nježnost, zaštitu, razumijevanje. Zašto ga baš ja moram povrijediti? Čime sam zaslužila takvu osobu? Osoba koja stavlja ruku u vatru, daje mi svoje srce na dlanu, a zna da mu ne mogu pružiti ljubav. "Dovoljno mi je da budeš tu, samnom i da ne ideš nikamo. Ljubav će doći, polako, imamo vremena." Puštam suzu, okrećem se prema njemu i naslanjam glavu na njegova prsa. Znam da ću te jednom morati zaboraviti, barem da sebi olakšam. Jednom ćeš nestati i sjećanje na tebe neće biti toliko bolno. Bit ćeš samo lijepa uspomena. A on? On će ostati tu, kraj mene, voljeti me. Valjda ću i ja njega jednom zavoljeti tako. Voljeti ga iskreno, mnogo manje nego tebe, ali dovoljno...
Post je objavljen 29.12.2015. u 11:04 sati.