Odem maloprije kupiti bocu plina.
" 'Oćete račun?"
"...Da" (svjestan hrabrosti za ovo izgovorit u zemlji Rvata)
Neplanski se prebacuje preko parkirališta u kontejner za izdavanje računa i otresa se na suradnika:
"ČEKAJ MALO da čovjeku IZDAM RAČUN"
"Evo, ga, 92, kusur, račun, HVALA LIJEPA, UGODAN DAAN VAM ŽELIM"
Kao da sam joj iz džepa uzeo novac. Nažalost tako mnogi Hrvati percipiraju porez.
Možda bi nju trebalo pitati: "Da li vi želite živjeti u anarhiji ili u državi, jer država košta, škola košta, policija i vojska koštaju, bolnice koštaju?".
Istina da se taj novac zloupotrebljava ali da li je anarhija rješenje ili raščišćavanje zlouopotreba?
Nema tu razlike od prodavača plina sa 3 zuba u glavi i toliko razreda osnovne, do evo ako ćemo baš ironično, a što mi nije bila namjera, ...kayd smo već kod zubiju...
do mladog nadobudnog zubara koji čak radi i sa prominentim instutucijama, nećemo sad u identifikaciju, jer...
Nije takav samo taj zubar, promjenio sam ih nekoliko i ne zna se koji je bio pohlepniji, bahatiji, sebičniji, svi su bili renomirani zagrebački zubari i svi su doživljavali moje poštivanje računa kao prst u oko. "Neviđeno-čovjek hoće račun"
Izmnimka je sadašna zubarka kod koje jesam, stvarno sve uredno, odradi pošteno, naplati, da račun. Zubarka prije nje, jedna u centru zg, gledala je sapunice dok je popravljala zub, onako preko naoćala. a ekran joj je bio namontiran točno ispod lampe, ko fol za pacijenta. Da, moš mislit što te zanima tv kad ti svrdla zub. Vratimo se na ovog mladog, nadobudnog...
Evo baš taj zubar, unatoč toliko škole i informacijskog materijala u njegovog životu da spozna kako država funkcionira, kaže: "Pa bolje nam je svima bez računa."
Evo opet Golluma (klikni ga za čitanje sa usana):