Znao je on točno što radi. Bila je samo jedna od mnogih koje su prošle kroz njegove ruke. Za njega, samo još jedan trofej, još jedno slomljeno srce. Ona, gledala ga je baš onako kako sve djevojke gledaju svoju prvu ljubav. Nesvjesna njegovih mana, naivna, puna vjere u ljubav. Spremna na sve, sve samo za njega. Lutkica koja igra po njegovim pravilima. Znao se uvući pod kožu, sve napraviti kako treba, a kada uvidi da lutkica više ne može bez njega, onda bježi. Lovac kojega zanima njeno tijelo, ono ispod površine nije ni bitno. Dobije što želi, a onda odlazi. Razbija lutkicu u tisuće komadića. Ona postaje santa leda, ljubav, za nju, postaje vic, čuda više ne postoje. Igra se sa svakim tko pokuša srušiti zid oko njenog srca. Zla lutka, koja više nema suosjećanja ni prema sebi. Nikad više nije ona ista, postaje lovac. Ovisna o trofejima, ne može stati, stalno u potrazi za novim plijenom. Pretvara se u ono što je najviše voljela, a zatim najviše mrzila, ali samo to zna. Samo ju je to naučio. Uvlačila se pod kožu, tiho, neprimjetno, a onda nestajala. Ostavljajući iza sebe prazninu i bol, ali to je postala njena hrana, opsesija. Krala je ljubav, onu koju nije dobila od njega. Sve je nadomjestila, ali se više nije mogla zaustaviti, nije znala stati...