Vratila sam se iz Zagreba. Badnjak i Božić. Dva dana u krugu djela obitelji. Lijepi dani.
Bili smo na Božić na misi. Propovijed bez politike i puna ljubavi za sve ljude svijeta. Ja se odmah nađem u kolopletu dobrote i čini mi se da je baš sve onako kako treba biti.
Kući uz obilno jelo išli su i razgovori. Trebali biste poznavati mog najmlađeg sina koji voli takve skupove. Voli obitelj, prijatelje i fešte. Njegova mala četveročlana obitelj...mmm. Rado sam s njima. Spremaju i mjesto u novom stanu za mene.
Stara raznježena bakuška. A moja snaha kaže: Ti nisi samo moja svekriva. Ti si meni prijateljica.
Ali ova baka ima i drugu djecu i njihovu djecu i isto ih tako voli, ali...ima ona i svoju svojeglavost. Na sreću još uvijek sam svjesna svoje naravi. U meni kuha i vrte se svakojake ideje koje svako malo kao vulkan izlete vani.
Za poklon, iako smo rekli da ove godine nećemo kupovati poklone odraslima dobila sam knjigu od Hannah Arendt: Izvori totalitarizma. Po želji. Tek je izišla i skoro je rasprodana. Potrudili su se da je nađu.
Ako niste ništa čitali od autorice nađite bar:Eichmann u Jeruzalemu ili Banalnost zla.
No da, razgovori tih dana. Moja prepametna sestra i ostali prepametni ljudi i nas par starijih ranjenih komunizmom tko više tko manje. Treba napomenuti da nas je kroz stan prošlo najmanje četrdesetak ljudi u raznim satima, ranim i kasnim.
Naravno, razgovori izazvani izborima. Prvi put je da ovi uvjetni lijevi, pametni i mlađi u svemu vide teoriju zavjere.
Evo kao ide ta priča: Most je od početka znao da će koalirati sa HDZeom i da će Orešković biti predložen za mandatara. Skratila sam jer je tu bilo raznih konotacija . Od nekakvih sastanaka u Italiji, spominjao se i Sanader, pa prodaja Plive i ulazak farmaceutske industrije preko Oreškovičća i najgore vrste kapitala u Hrvatski prostor.
Malo sam se isključila iz rasprave. Glasala sam za Most jer sam htjela treću opciju. Nekako mislim da su i ostali glasači Mosta isto mislili. Što se tiče komunizma jednako je raspoređen u obe dosad vladajuće stranke. Razlikuju se u retorici. Nažalost od socijalizma nema ni jedna ni druga niti S. Svi su oni prožeti kapitalizmom najgore vrste. Ako ovaj novi papa, ali i druge vjerske zajednice, pa i istočne priče – ne nevažne, dapače i svi oni koji jednako misle svojim svjetonazorom i molitvama nešto ne promijene ovaj svijet ide u prdec.
Što može mali čovjek ? Može, mislim. Djelovanjem možemo i trebali bi pridonijeti boljitku čovječanstva. Poslovnom, obiteljskom i svakom drugom etikom i moralom. Uvažavajući svakog pojedinačno. Možda se stvori kritična masa dobrog ozračja.
Naivna, pa što? Pred dvije tisuće godina pojavio se Bogo-čovjek u kojeg hoću vjerovati. Je li mogao biti naivniji on i njegov nauk. Njegova riječ bez vojske i oružja protiv vlastitog naroda i okupatora Rimljana. I ta riječ još traje. Zloubotrebljavan vrlo često, ali kad se vratimo na izvore daje nadu, tješi i uvjerava da je dobro jače od zla.
U jednom trenutku sam rekla. Aha, teorije zavjere! Kad bi to bila istina ne bi bilo povijesti.
A, otac moje snahe je dao odličan prijedlog. Mi bismo Hrvati trebali napasti Njemačku. Boriti se dva-tri dana pro forma, a onda se predati.
I to je mogućnost.
Post je objavljen 28.12.2015. u 10:01 sati.